This is the best use for of a drone I've ever seen 😭 pic.twitter.com/i8yRD9Pj0m

— internet hall of fame (@InternetH0F) September 1, 2024

Čim smo ušle u zgradu, mama nam je rekla da ne trčimo hodnicima. Okolnosti su bile izvanredne i danas je bio njezin red da dežura u Ministarstvu kulture. Trebala je obići čitavu zgradu, pregledati je li sve u redu. Zgrada je bila izgrađena početkom pedesetih godina. Imala je prizemlje i dva kata. Bila je dugačka. U dnu svakog hodnika, s istočne strane, nalazile su se malene stube i onda po još jedna skrivena prostorija iza njih. Zgrada je imala prizemlje, dva kata i podrum. Da, podrum sam posve zaboravila. U tom su se prostoru, koji je bio ogroman, nalazili restoran, kuhinja i arhiv, ali i jedna slabo osvijetljena soba u kojoj nam je Djed Mraz darovao paketiće za Novu godinu. Brzo sam stigla do kraja prvog hodnika, sišla niz male stube i ušla u kopiraonu gdje je bilo puno kompjuterskog papira. Taman sam se zavukla ispod nekakvog stola i kemijskom počela švrljati po plavoj kuverti, pretvarajući se da šaljem pismo u neku daleku zemlju, kad sam čula škripanje parketa na ulazu u sobu. Mislila sam da je mama, ali prije nego sam joj se stigla javiti, obratio mi se dubok, užasan glas: – Gdje si se to sakrila? To nije bio glas moje mame. Iz serije priča strave i užasa koje donosi Kulturpunkt.

Predstavljena domaća horor video igrica ‘Go home Annie’

Možda se interes publike pogubio negdje tamo nakon trećeg nastavka i smrti izvornog antagonista Johna Kramera alias Jigsawa kojeg je s izraženom karizmom igrao Tobin Bell, a možda se i cijeli gimmick na kojem se temeljila premisa serijala postupno istrošila. A počela je upravo tako, kao niskobudžetni film strave čija se radnja odvija praktički u jednoj prostoriji, a u kojem su likovi primorani da vrše neopisive činove nasilja nad vlastitim tijelima kako bi preživjeli “igru” u koju ih ubacuje sadistički zločinac. Ono što je najzanimljivije u cijelom eksperimentu ipak je činjenica da je “Saw X” mnogo smisleniji i bolji film od gotovo svih koji su mu prethodili, izuzevši izvorišni film koji je postavio temelje i donio određene inovacije u kinematografiju žanra strave i užasa. Ako imate želuca za takve stvari, možda je u pitanju jedan od rijetkih nastavaka franšize koji nisu doista loši. Ravno do dna

Horor filmovi iz Hrvatske i regije: Mali pregled strave i užasa

Ovog Božića stiže slasher horor o Grinchu

Jeste li čuli za film iz 1928. pod naslovom Čovjek koji se smije? I tamo protagonist nikad ne može ukloniti iskeženi osmijeh, jer ga je tako obilježio kirurg u djetinjstvu, a kako bi ga prikrio, ne odvaja se od šala kojim omata donji dio lica. Za razliku od Jokera, Gwynplaine – kako se zove junak filma – nije zlikovac, a i žanr je samo djelomično horor, ima i puno primjesa romantične melodrame. Možete ga pogledati online ovdje.

Na Trećem programu HRT-a počeo je ciklus Lucia Fulcija, filmom krajnje bizarna naslova ‘Gušter u ženskoj koži’. Majstor horora pokazuje da se može uživati u grozotama u filmu jer su one samo jedna vrsta stilizacije, preporuča Polimac.

Najstrašniji je Don’t Look Now (Nicolas Roeg, 1973). Na listu je ušao i sasvim svježi Hereditary, dok je najstariji film Dead of Night iz 1945. Lista je zapravo osobna lista glavnog Guardianovog filmskog kritičara Petera Bradshawa.

Novi nevjerojatni detalji o spašavanju četverogodišnjaka koji je visio s balkona: on je zapravo pao sa šestog kata i uhvatio se za ogradu balkona dva kata niže!