Jaslice za djecu do treće godine nema 40 posto seoskih općina, više od četvrtine nema ih ni vrtić za stariju djecu, a djelatnost dadilje – koja bi zamijenila institucionalnu skrb – sufinancira samo 4,9 posto ruralnih općina. Rane intervencije za djecu s teškoćama u razvoju ima tek 23,9 posto ruralnih općina, 62,9 posto ih nema, a u 13,2 posto općina predstavnici i ne znaju postoje li uopće. Dnevni boravak za djecu s teškoćama ima samo 11,2 posto njih. Još je gore odraslim osobama s invaliditetom – za njih dnevni boravak postoji u 5,4 posto općina. Jutarnji…