U sklopu mirovnog sporazuma, svoje koncesije u Tianjinu dobile su i Rusija, Italija, Belgija i — Austro-Ugarska. Za razliku od pragmatičnih etabliranih imperijalnih sila, Austro-Ugarska je svoju koncesiju uglavnom koristila za širenje kulturnog utjecaja. Budući da njezino sudjelovanje u ekspedicijskim snagama nije bilo veliko — samo četiri krstarice i 296 vojnika — Austro-Ugarska je dobila odgovarajuće sićušan dio Tianjina: četvrt površine 0,6 četvorna kilometra. Riječ je o dijelu grada blizu povijesnog centra, na mjestu gdje rijeka Pei-ho ionako više nije bila plovna za velike trgovačke brodove. Austro-Ugarska je jedina među stranim silama dala svoje državljanstvo svim lokalnim stanovnicima. Uprava je bila povjerena vijeću sastavljenom od lokalnih uglednika, carskog konzula i zapovjednika vojnog garnizona u kojem je bilo 40 mornara austrougarske mornarice i 70 kineskih policajaca. Na području koncesije izgrađeni su bolnica, kazalište, škola, vojarna, zatvor, toplice i groblje — tragovi habsburške arhitekture i danas su vidljivi u tom dijelu grada. Tportal