Autizam je razvojna različitost. Autistično dijete, adolescent ili odrasla osoba vidi svijet bez socijalne pristranosti. Svi smo mi socijalno pristrani. Ako uđem u prostoriju i vidim dvoje ljudi kako razgovaraju, prvo ću uočiti njih jer je naš mozak izrazito socijalan. Nama neurotipičnima socijalne interakcije opsesivno su važne, a autisti svijet vide bez te socijalne komponente. Otprilike polovina autista neće imati prevelikih poteškoća u životu. Međutim, kod polovine njih može doći do hendikepa i onda govorimo o poremećajima iz autističnog spektra.

Kao autist katkad ćete imati poteškoće u interakciji s drugim ljudima, ali te poteškoće najčešće će biti s neurotipičnima. Autisti međusobno mogu razviti prekrasna prijateljstva, mogu biti odlični parovi i dobri roditelji koji itekako znaju odgojiti djecu. Zato uvijek preporučujem da pohađaju grupe za socijalne vještine, ne samo kako bi stekli socijalne vještine neurotipičnih, nego prije svega da se upoznaju međusobno. Autisti čine dva do tri posto opće populacije, ali i 10 do 15 posto psihijatrijske populacije jer imaju komplikacije kao što su anksioznost i depresija. Šef klinike i specijalist za neurorazvojne poremećaje sveučilišne bolnice u švicarskoj Lausannei za Večernji.