S obzirom na to da se Baby Lasagna već poprilično dugo bavi ovim poslom, ali ga je neočekivani uspjeh sustigao tek nedavno, stječe se dojam da su ove pjesme i ovi tekstovi nastali ranije, upravo u vremenima svojevrsne frustracije nemogućnošću proboja pred masovnu publiku. Ono što je tu zato odličan plot twist potez jest to da je Baby Lasagna te i takve pjesme svejedno uvrstio na svoj album prvijenac i to odmah na početku albuma, iako je u međuvremenu, htio ne htio, postao upravo to o čemu toliko kritički progovara. Vezano pak za to „kakve su pjesme“, svaka je bez iznimke rađena s namjerom da potencijalno može stajati kao singl ili postati hit. Uz to, Lasagna se svojski potrudio da niti jedna pjesma ne nalikuje drugoj (iako zapravo nalikuje) i da sve bude turbo – lunapark – reklame – Internet – napad na sva osjetila – materijal koji je toliko upečatljiv u svojoj gotovo neukusnoj pretjeranosti da ga se ne može zaobići ili ignorirati. Ivan Grobenski za Ravno do dna.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Baby Lasagna je u razgovoru s Mojmirom na RTL-u rekao kako se novom pjesmom želi vratiti nečemu što je bio prije te da mu je dosta eksperimentiranja sa žanrovima, vrativši se čišćem heavy metal zvuku. Kaže da se u razdoblju nakon Rim Tim Tagi Dima na Euroviziji “malo degradirao, postao lošija osoba”. Novom stvari želi završiti tu priču kao nekom porukom samom sebi. S promjenom zvuka više se fokusiraju na publiku izvan Hrvatske. Komentirao je i Lelek, pohvalio je njihov nastup te im poručio da ne slušaju savjete i ideje baš od svakoga. Net
Inspiriran anime estetikom i vizualnim identitetom koji podsjeća na kultne japanske serijale, spot za pjesmu autorski potpisuje David Lovrić sa svojim animatorskim timom. Animirani mini-film prikazuje Baby Lasagnu i Vojka V u epskoj borbi, uz dinamične scene koje podsjećaju na omiljene anime junake. Njihova “svađa” je započela nakon gostovanja Baby Lasagne u RTL Direktu. Tom prilikom voditeljica Mojmira Pastorčić postavila mu je i pitanje o budućim suradnjama i potencijalnim duetima. Na pitanje s kim nikad ne bi snimio duet, pjevač je odgovorio: “Možda Vojko. Nikad nisam previše kužio tu spiku. Ne želim sad biti bezobrazan, ali malo mi je nekad sirov, u trenucima.” Vojko Vrućina je jako brzo vidio njegovo gostovanje i izjavu o sebi te mu nije ostao dužan. Na storyju mu je odgovorio: “Radije bih bio sirov nego Eurosong trash”, označivši ga. Index
https://www.youtube.com/watch?v=onOex2WXjbA
Izrael je bio drugi, Estonija treća, Švedska četvrta, a Italija peta. Zadnji je bio San Marino. JJ – 24-godišnjak iz Beča – kombinirao je elemente opere, tehna i visokih vokala u svojoj pjesmi “Wasted Love”. (HRT) U finalu Eurosonga nastupili su Baby Lasagna i Käärijä. Hrvat i Finac napravili su show u dvorani, publika je pjevala i plesala uz njih. Izveli su svoj novi duet Eurodab, ali i svoje eurovizijske hitove. Index
https://www.youtube.com/watch?v=DGsL8hA-1rE
Nekoliko stotina prosvjednika okupilo se u švicarskom gradu kako bi osudili sudjelovanje Izraela na Eurosongu, koji se održava u vrijeme kada je izraelska ofenziva na Gazu u punom jeku. U Baselu je u subotu navečer izbio kratak sukob između propalestinskih prosvjednika i policije, neposredno prije nastupa izraelske pjevačice u finalu Eurosonga. Danas
Dvojica gubitnika na Euroviziji, naš Baby Lasagna i finski predstavnik Käärijä koji su završili na drugim mjestima u dvije godine snimili su duet. Pjesmu su premijerno izveli na nastupu u eurovizijskom selu u Baselu. Kaže da im je bilo vrlo lako dogovoriti se kakvu pjesmu žele snimiti. “Obojica volimo agresivnu, party glazbu. Oni su meni predložili ideju. Kratko je trajalo. Mislim da smo postigli da svi budu zadovoljni, a opet nismo kopirali naše pjesme s Eurosonga, nego smo ponudili nešto novo”. Index
Album čija je ponajveća kvaliteta upravo ono što je Purišićevo primarno zanimanje – do perfekcije zašiljena produkcija na razmeđu EDM-a, popa, rapa, metala i elektronike – pokazuje koliko je teško stvarati glazbu što je, barem mi skloni traženju umjetničkog i izvanvremenskog u njoj, obično preskačemo i prepuštamo konzumerizmu da ga sažvače i ispljune. Četrnaest pjesama koje je Lasagna nanizao na ‘DMNS 6 Mosquitoes’, naime, dobro znaju gdje im je mjesto u svemiru jer ga Purišić uspijeva kontrolirati, iz perspektive pripadnika prve generacije Gen Z dijagnosticirajući boljke modernog društva oko sebe, ali i u sebi samome.
Tema slave s ili bez pokrića kontrapunktirana je nježnijim trenucima albuma, u kojima do izražaja dolazi Purišićeva krhkija strana, raspolovljena između nesigurnosti karakteristične za njegovu generaciju te težnje ljubavi i univerzalnom prihvaćanju. Potkrade se tu i koja banalnost, da ne kažemo krindž moment, no zato ima stvari koje otkrivaju razinu izravnosti kakvu sve rjeđe susrećemo u pop glazbi. Bojan Stilin za tportal
Kako, dakle, napisati išta o nekome tko je munjevitom brzinom osvojio cijeli svijet, u nekoliko sati rasprodao nekoliko Šalata, najavio svjetsku turneju bez da još uopće ima objavljeni album, nekome za koga su svi od reda rekli da je nešto najbolje što je Hrvatska ikad glazbeno ponudila i, na kraju krajeva, nekome tko se čini kao super normalan i nedvojbeno talentiran lik? Sve rečeno apsolutna je istina osim možda ovog ‘glazbeno’ jer prije bi trebalo reći da je to nešto najbolje što je Hrvatska ponudila iz svoje inače nepostojeće rinfuze ‘showbiznisa’. Što se same mjuze tiče, i dalje je to u suštini ono što je nekad davno radila Manntra, ali nešto mekanije, pitkije i daleko bolje.
Formula je otprilike metalcore koji se u Lasagninom slučaju samo vizualno naslanja na etno, a kojem je dodan dašak pop glazbe i techna. Može se to nekome činiti banalnim, ali da je formulu ubosti lako, ubo bi sva’ko, a to nikako nije slučaj. Rasprodani koncerti, svjetski hype, maltene rasprodana svjetska turneja ‘na neviđeno’, milijuni pregleda na YouTube – u, izvrsna koncertna produkcija i napucani jednosatni show, još bolji PR i komunikacija prema fanovima… sve je tu, sve besprijekorno. Kaže Ivan Grobenski za Ravno do dna, uz napomenu kako ga osobno podsjeća na Coloniu novog doba.
Ove godine je čak 221 autora i autorica poželjelo pobijediti na DORI, hrvatskom natjecanju za pjesmu Eurovizije. Rekordan broj prijava u povijesti DORE. Nije ni čudo s obzirom na fenomenalan uspjeh Baby Lasagne prošle godine. Čim je publika Eurosonga čula „Rim tim tagi dim“ odmah su zaključili da se zna pobjednik, za razliku od hrvatskog žirija koji nisu prepoznali sav potencijal te pjesme stavivši ga u rezervu. Za sada se zna da će se održati u drugoj polovici veljače, iako nije još uvijek poznato gdje, kao ni točno kada. Navodno je organizatorima važno da DORA bude vrhunski televizijski show u kojemu ima za svakoga ponešto. Potpuno pogrešno! Ako je DORA natjecanje za pjesmu Eurovizije onda bi žiri trebao odabrati od 221 pjesme one za koje misli da su konkurentne na globalnom tržištu i imaju realne šanse ostvariti izniman uspjeh na globalnoj sceni. Bez pogodovanja lokalnim skladateljima, nečijim privatnim interesima, sinovima i kćerima svojih kumova ili pak predstavnicima dijaspore koji su ‘dali sve od sebe’ da njihov ‘talentirani’ rodijak barem nastupi ako već ne i pobjedi. Dubravko Jagatić za Muziku
Predstava o strelovitom uspjehu Baby Lasagne, kako ga vide njegove tri ‘mačke’
Od prve Dore do rujna 2024., Baby Lasagna je ubrzano evoluirao u “svjetski” proizvod, a ovaj se petak dokazao i kao odlično osmišljeni i producirani audiovizualni spektakl koji i bez objavljenog albuma – ali i bez Vitasovićevog recepta džuboks-obrada – uspjeva držati publiku zabavljenom. Dobar je Lazanja, ukratko. Jezikom i soundom zapakiran za svjetsko tržište, kaleidoskopski moderni pop uronjen u sve od techna do Rammsteina funkcionira live, što i ne treba čuditi, jer upoznali smo ga na pozornici, pratili njegovo brzo odrastanje i dočekali odgovor na to “što će dečko svirati na Šalati, kad ima samo jednu pjesmu?” Velimir Grgić za Ravno do dna.
Baby Lasagna je nastupio na malom umaškom festivalu Pandemonium, kao uvertiru u velike nastupe na varaždinskom Špancirfestu i karlovačkim Danima piva, i dakako, u tri velika samostalna koncerta na zagrebačkoj Šalati početkom rujna. Pandemonium mu je bio domaći underground teren s kojeg je i potekao, stoga je bila opravdana i njegova velika želja da tamo napokon nastupi. Svirali su samo 20 minuta i nisu izvodili Rim tim tagi dim, budući da na festivalu nešto opuštenija atmosfera. Još uvijek je pod dojmom slave nakon Eurosonga, ali radi na novim stvarima, izbacuje singlove, a uskoro će i prvi album, koji je već spreman za objavu.