Sirija je etnički i religijski najkompleksnija država Bliskog istoka: uz relativno većinsku sunitsku islamsku zajednicu, kojoj pripada i nova vlast, i manjinske šijitske alavite, kojima su pripadale vladajuća obitelj al-Asad i glavnina državne nomenklature, tu su i velike zajednice Kurda (na sjeveru), Druza (na jugu), preostali kršćani… K tome je doslovce ekonomski slomljena i politički raspadnuta država. Zato i nije upitno hoće li postati poprište novoga građanskog rata, nego koliki će kaos on proizvesti i hoće li zahvatiti i druge bliskoistočne države. To je vrlo vjerojatna opcija. A ni neki novi pokušaj stvaranja velikoga kalifata ne može se unaprijed odbaciti. Višnja Starešina za Lider

Na društvenim mrežama neki korisnici povlače direktne paralele s nacistima, posebno s SS-ovim časnikom Aloisom Brunnerom, koji je 1945. pobjegao u Siriju. Brunner je bio jedan od najvažnijih suradnika Adolfa Eichmanna, odgovoran za progon, protjerivanje i deportaciju šest milijuna Židova. Međutim, Brunner nije bio jedini pripadnik SS-a ili Wehrmachta, koji je pronašao utočište u Siriji. Mnogi od njih su bili direktno angažirani u Generalštabu sirijske vojske s jednogodišnjim ugovorima, gdje su savjetovali vojsku i vojnu obavještajnu službu. Jedan od elemenata mučenja koji je Asadov režim koristio donedavno bila je tzv. „njemačka stolica”, na kojoj se žrtvama lomila kralježnica. Povremeno se iznosila pretpostavka da je Brunner njezin izumitelj. To je moguće, ali nije dokazano. Međutim, sirijski državni vrh nije se oslanjao samo na pomoć nacističkih bjegunaca. Oni su koristili i pomoć Službe državne sigurnosti tadašnjeg DDR-a (Stasi). Politički, to se uklapalo u logiku Hladnog rata, jer je Sirija 1960-ih bila nesvrstana, ali se sve više približavala Istočnom bloku pod vlašću režima koji je vodila stranka Baath. Generalno, teško je dokazati direktan utjecaj nacista ili tajne policije DDR-a, ali pristup mučenjima u Siriji pod Assadovim režimom doista nalikuju na one nacista. DW

Umjesto slobodnih izbora i vlasti koja će uvažavati šaroliku etničku i vjersku strukturu zemlje, postoji opasnost da Sirija krene libijskim putem i sklizne u novi građanski rat ili da nova islamistička vlast otpočne progone kršćana i Kurda, kao i alevita, kojima će se osvećivati zbog toga što ih je Asadov režim protežirao. Premda je isprva nevoljko prigrlio vlast, Bašar se na kraju pokazao jednako krvavim vladarom kao i otac. Iza Hafeza ostaje pokolj u Hami 1982. godine, kada je u tri tjedna gušenja ustanka Muslimanskog bratstva pobijeno 25 do 40 tisuća ljudi, nestalo je još 15 tisuća, a 100 tisuća ljudi je raseljeno.

Otac i sin pozatvarali su tisuće ljudi u tamnice, a Bašar je u ovom ratu, baš kao i Islamska država, koristio kemijsko oružje te doveo do smrti preko pola milijuna ljudi. U novoj pobuni koja je dovela do pada vlasti Moskva se nije potrudila pružiti pomoć, Turska ne planira tako skoro povući svoje snage sa sjevera zemlje, a kamen spoticanja između postasadovske Sirije i Izraela je Golanska visoravan, koju većinom kontroliraju Izraelci. Višeslav Raos za tportal. Zanimljivo viđenje imaju i na DW

Nekoliko dana nakon rukovanja u Pekingu saudijski kralj Salman je pozvao iranskog predsjednika Ebrahima Raisija da posjeti glavni grad Rijad. Teheran je službeno potvrdio da je dobio pozivnicu. Raisi ju je pozdravio, tako su barem javili iranski mediji. Nevjerojatno brzim tempom “tope se” i nekadašnje napetosti između Saudijske Arabije i Assadovog režima u Siriji. Izrael bi moralo zabrinuti i približavanje Saudijske Arabije i Hamasa, pogotovo kada se zbivanja gleda u nešto širem kontekstu: nakon početka sirijskog građanskog rata, Hamas i Iran su došli u sukob zbog različitih pozicija prema Siriji. A sada se „odmrzava“ odnos ne samo Irana i Saudijske Arabije – i sirijski vladar Bašar al-Assad, čovjek koji Izrael smatra neprijateljem, odnosno čovjek koji podržava i Hezbolah i Hamas – sada je ponovno dobrodošao u Arapskoj ligi, i to uz „blagoslov“ upravo Saudijske Arabije. Deutsche Welle

Tlo se počelo tresti u 04:17 sati po lokalnom vremenu na dubini od približno 17.9 kilometara, brojne je gradove gotovo sravnio sa zemljom. Službeni broj poginulih, prema najnovijim informacijama, diljem Turske i Sirije sada iznosi više od 670, a tisuće su ozlijeđene. U tijeku je velika akcija spašavanja. Epicentar potresa bio je u okrugu Pazarcik, u pokrajini Kahramanmaras na jugoistoku zemlje, oko 60 km zračne linije od sirijske granice. Index

#BREAKING Turkey Hit With 7.8 Magnitude Earthquake…

A Bulding in #sanliurfa After #Earthquake #deprem #DEPREMOLDU #HAARP #SONDAKIKA #BreakingNews pic.twitter.com/gmC0dE1ZWW

— Thecreator (@beYoNdUniVeRSeS) February 6, 2023

Humanitarna kriza na sjeverozapadu Sirije dosegla je užasavajuće razmjere kada civile u bijegu napadaju režimske snage, rekla je u utorak UN-ova povjerenica za ljudska prava Michelle Bachelet. Gotovo 300 civila ubijeno je u napadima ove godine na sjeverozapadu Sirije, a 93 posto uzrokovali su napadi sirijskog režima i njezinog saveznika Rusije. al Jazeera

“Kako je moguće da toliko ljudi na svijetu po drugi, treći ili peti put progutaju istu lažnu priču, čak u nju vjeruju nekoliko godina, iako im se jasno pokazalo još u početku da je riječ o smišljenoj, uzgajanoj, realiziranoj i potvrđenoj neistini. A stvari potom ide dalje, uz prosipanje i prihvaćanje novih, starih neistina” – pita se bivši diplomata i novinar Zlatko Dizdarević i analizira stanje na “tursko-iranskoj fronti” – u Libanonu, Siriji i Iraku.

Rusko ministarstvo obrane oštro je kritiziralo američku odluku o slanju oklopnih vozila i vojnika u istočnu Siriju kako bi zauzeli naftna polja, nazvavši je ‘banditizmom’. Čelnik Pentagona Mark Esper rekao je da je potez usmjeren na čuvanje naftnih polja kako ona ne bi dospjela u ruke Islamske države. Povlačenje američke vojske iz Sirije više nije tako izvjesno.

SAD pojavača svoju prisutnost u Siriji kako bi spriječio da borci tzv. Islamske države (ISIS) dođu do naftnih polja i prihoda koje bi od njih mogli imati, izjavio je američki ministar obrane Mark Esper. Vojnici stižu s tenkovima.

Kurdi sa sjevera Sirije, prema dogovoru Pance – Erdoğan, dobili su rok od pet dana da se povuku najmanje 30 kilometara od turske granice na jug te se k tome moraju odreći teškog naoružanja, a Ankara još traži da se unište svi “fortifikacijski objekti i građevine”. Turska je najavila da će na to područje naseliti sirijske izbjeglice koji se sada nalaze u turskim izbjegličkim kampovima. Radi se o 3-3,5 milijuna ljudi. Ako se Kurdi ne povuku kako je dogovoreno, Ankara je objavila da će se operacija nastaviti (Jutarnji). Republikanski vođa u Senatu Mitch McConnell opisao je ovo kao etničko čišćenje.