Priča o otkazu suradnje jednoj emisiji na jednoj televiziji uzdignuta je na razinu trenda koji Hrvatsku prati od njenih početaka: sumnjivog i nezakonitog vlasništva nad medijima. Od afere u kojoj je Ivić Pašalić bio optužen za pokušaj ovladavanja medijskim ekosustavom u državi, do zamračenog vlasništva desničarskih tabloida poput Slobodnog tjednika, Imperijala ili Panorame… Motivi za ovakvu praksu bili su različiti. Prisutnost interesa krupnog kapitala bila je upadljiva u svim kombinacijama. Tako je i s aktualnom pričom. U cijeloj priči, Bujanec je najmanje važan. Vidimo ga kako zasluženo doživljava sudbinu kakvu je godinama sam namjenjivao drugima, služeći poduzetničkim i obavještajno-političkim gazdama kao protočni bojler za stvaranje i dokidanje karijera brojnih spadala s desnice. I nebrojenih kolateralnih žrtava. Hrvoje Šimičević za Novosti

Društvenim mrežama se u petak proširila informacija da je časnu sestru, za koju se na kraju ispostavilo da je ozlijedila samu sebe, napao strani radnik ili migrant i to uz povike “Alahu ekber”. Marin Vlahović je tako na Facebooku objavio da je časnu “navodno napao migrant koji je uzvikivao vjerske povike”. Pozivao se na “neslužbeni izvor koji ga nikada nije prevario”. Slovenska privatna televizija NOVA24TV u nedjelju je objavila članak o “terorističkom napadu” u Zagrebu, navodeći da se za napad sumnjiči 26-godišnjeg ilegalnog migranta iz Afganistana. U tom članku stoji kako je napadaču zasmetao križ koji je časna sestra nosila oko vrata. Časna sestra će zbog lažne prijave kazneno odgovarati, na Indexu se pitaju hoće li i oni koji su širili dezinformacije. Slučaj komentiraju na Forumu… Matija Babić je na svojem Facebooku poantirao kako su “zato “zataškavali”, da donekle zaštitimo sestru – znajući što je u pitanju, kao što psihički bolesne ljude treba uvijek pokušati zaštititi. Ali smeće nije dalo da ne forsiramo priču, jer smeću nije stalo do časne sestre niti do križa, nego do sijanja mržnje.“

Stečaj nad Bujančevom tvrtkom bio je pokrenut lani, a Bujančeva tvrtka je dugovala Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi gotovo 102.000 kuna, tvrtki Emporion usluge nešto više od 48.000 kuna, a Financijska agencija (Fina) je potraživala 1000 kuna. Zaključno, ukupni nepodmireni troškovi stečaja iznose 3145 eura, a sveukupno nepodmireni troškovi i obveze stečajne mase 4161 euro. Bujica Media j.d.o.o za produkciju i usluge osnovana je u rujnu 2017. sa samo deset kuna temeljnog kapitala, a sjedište tvrtke je u Ulici Blage Zadre u Sesvetama. U sudskom registru Bujanec je naveden kao osnivač, jedini član tvrtke i direktor. Nacional

Ovakve sam reakcije, naravno, i očekivao, nije mi prvi put, ali i pored tridesetpetogodišnjeg iskustva zatekli su me razmjeri javne dijareje. Samo pod objavom Velimira Bujanca na njegovom Facebook profilu, recimo, nakotilo se tisuću i sto komentatora s bakljama i vilama. Imam sačuvane screenshotove svih tisuću i sto komentara, lijepa je to i bogato ilustrirana monografija o Hrvatskoj 2021. Nije isto kad na linč jednog izdajice poziva kojekakav patuljak kojega blatnjava bujica nanese na televiziju, i kad na linč poziva Država. Kad na linč poziva Država, to je legitimna mobilizacija za obrambeni rat, koji ulazi u ratni staž i honorira se penzijama, ordenima, carinskim olakšicama i radnim mjestima u županijskim upravama. Tada je onih tisuću i sto komentara s Bujančeva Fejsa zapravo integralna deklaracija o Domovinskom ratu, i da sam ja vlast, djeca bi je u školi učila napamet. Intervju s Borisom Dežulovićem na Indexu.

Velimir Bujanec zbog klevete – nazivanja “Ostoja Ranković” bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića – mora platiti 22.500 kuna. Pravomoćna presuda. (Računa li se i ovo kao presuda protiv medija i satire?)

“To što je Velimir Bujanec stavio na fejs jedna je zrela, diskretna i otmjena gesta, koja priliči samo istančanim oksfordskim džentlmenima poput njega, kao da tkogod isprintane gole sise i stražnjicu žene koja ga je otpilila gura u poštanske sandučiće i pod brisače automobila u susjedstvu. Što da vam kažem, sujeta nevoljenih malih muškaraca zna katkad biti izuzetno neugodna”, piše Ante Tomić za Jutarnji.

Zbog “neistinitog, uvredljivog teksta” od svibnja 2015. godine Newsbar mora platiti 12.000 kuna Velimiru Bujancu, ujedno mu isto toliko mora nadoknaditi i sudskih troškova. Radi se o tekstu naslovljenom “Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura” u kojem piše “vijest o zapljeni tisuću sto kilograma najfinijeg kolumbijskog bijelog praha bila previše za srce velikog Hrvata sa slabim srcem, Velimira Bujanca (…) koji se nasred šatora u Savskoj počeo gušiti i pao u nesvijest. Srećom, ekipa Hitne pomoći koja dežura kod šatora, smjesta ga je odvezla i u kombiju počela s reanimacijom…” Autor teksta je satiričar Domagoj Zovak. Jutarnji list, Telegram, Index, 24 sata

Jakovu Sedlaru australske vlasti nisu dopustile ulaz u zemlju jer je, kako je ispričao za Jutarnji, “već prije odobrenu vizu imao u staroj putovnici”. Sedlar je trebao ići na projekciju filma “Hrvati u Australiji”, na kojem je radio četiri godine i bilo je dogovoreno da će obići projekcije u osam gradova: “Sa slučajem Velimira Bujaneca, kada je riječ o australskoj vizi, ja nemam veze. Mene su organizatori pitali mogu li ga pozvati i odgovorio sam da pozovu koga žele”.

Voditelju emisije ‘Bujica’ Velimiru Bujancu zabranjen je ulazak u Australiju… I Jakovu Sedlaru također.

“Bujanec je iz one neistisnute bubuljice evoluirao u podbuhli čir, koji posljednjih nekoliko godina tri puta tjedno fila hrvatski javni prostor nepatvorenom mržnjom, lažima i hajkama na nepoćudne građane ove zemlje. Ta pulsirajuća izraslina na hrvatskom društvu spektakularno je prsnula u petak, 1. rujna, zajedno s vatrometom koji je obilježio konac njegova vjenčanja. Bujanec je, naime, i službeno promoviran u prvorazrednu zvijezdu hrvatske desnice. ‘Onaj koga nije pozvao na svoje vjenčanje sigurno nema neku osobitu političku perspektivu’, napisao je novinar Mark Cigoj u velikoj reportaži Nedjeljnog Jutarnjeg, izdanju tog lista koje je inače rezervirano za ležerne tabloidne lifestyle priče o uspjesima perspektivnih dionika društva”, pišu Novosti.