A onda me jedne večeri probudio i postidio jedan film, odnosno njegov protagonist. “More Miko“ („Čovjek Miko“) priča je o češkom vozaču kamiona imena Jaroslav Miko koji je postao neumorni aktivist nakon rata u Siriji. Osnovao je udrugu „Česi pomažu“, godinama pokušavao uvjeriti češke političare da prime 50 djece, siročadi iz grčkog izbjegličkog kampa Moria. Odlazio je u Grčku s humanitarnom pomoći, vraćao se i sastančio s češkim zastupnicima, ministrima, tadašnjim premijerom Andrejem Babišom. Uzalud. Pomagao je i ukrajinskim Romima, išao na granicu Ukrajine i Poljske, dovodio romske žene i djecu koje je češka vlada ostavila da spavaju na podu željezničke stanice. Istodobno je češka vlada uz nesebičnu pomoć građana, primila oko 470.000 bijelih Ukrajinaca, ali segregacijom Ukrajinaca na bijele i tamnopute, teško da će sa sebe skinuti ljagu. Lupiga