Godine 2023. detektiran je neutrino s energijom 100.000 puta većom od one koju može proizvesti LHC, bez poznatog izvora u svemiru. Fizičari sa Sveučilišta Massachusetts Amherst predlažu da potječe od eksplozije kvazi-ekstremne primordijalne crne rupe, nastale ubrzo nakon Velikog praska. Takve crne rupe, kroz Hawkingovo zračenje, mogu završiti snažnom eksplozijom. Uvođenjem koncepta „tamnog naboja“ objašnjava se zašto su neutrino zabilježili jedni detektori, a drugi nisu. Teorija bi mogla rasvijetliti i prirodu tamne tvari. Bug

Astronomi su zabilježili najsnažniji i najudaljeniji bljesak energije ikad viđen iz supermasivne crne rupe, J2245+3743, udaljene 10 milijardi svjetlosnih godina. Ovaj kozmički događaj bio je 30 puta sjajniji od prethodnog rekordera i dosegao je sjaj jednak 10 bilijuna Sunaca. Znanstvenici smatraju da se radi o “plimnom poremećaju” – trenutku kada crna rupa rastrga zvijezdu koja joj se previše približi. U ovom slučaju, žrtva je bila zvijezda 30 puta masivnija od Sunca, a bljesak i dalje traje. Bug

Fizičari sa Sveučilišta u Amsterdamu 2022. stvorili su umjetni horizont događaja koristeći lanac atoma, simulirajući uvjete crne rupe. Promatrali su pojavu sličnu Hawkingovom zračenju – toplinskom učinku koji nastaje zbog kvantnih fluktuacija. Eksperiment je pokazao da se zračenje javlja samo u posebnim uvjetima, naglašavajući važnost kvantne isprepletenosti i zakrivljenosti prostor-vremena. Budući da je stvarno Hawkingovo zračenje preslabo za izravno mjerenje, ovaj model pruža jednostavan način istraživanja kvantne gravitacije u kontroliranom laboratorijskom okruženju, otvarajući nova vrata za proučavanje veze između kvantne mehanike i opće relativnosti. Science Alert, Index

Znanstvenici su uz pomoć LIGO detektora zabilježili najjasniji signal gravitacijskih valova, GW250114, nastao sudarom crnih rupa. Novo otkriće potvrđuje Einsteinovu teoriju relativnosti i Hawkingov teorem o površini, pokazujući da su crne rupe jednostavni objekti definirani masom i rotacijom. Analiza “zvonjave” crne rupe pruža dokaze za termodinamiku crnih rupa, otvarajući put ka kvantnoj gravitaciji. Poboljšana osjetljivost detektora omogućila je dublje razumijevanje prostorvremena, a LIGO-Virgo-KAGRA kolaboracija objavila je i zvučni prikaz sudara. Buduća istraživanja obećavaju još otkrića. Bug

Nova studija sugerira da bi superteška tamna tvar mogla s vremenom propasti u jezgrama divovskih planeta i stvoriti sićušne crne rupe koje bi progutale cijeli planet. Takav scenarij bio bi snažan dokaz za postojanje tamne tvari koja se ne uništava sama od sebe. Problem je u detekciji – crna rupa mase Jupitera bila bi široka tek oko šest metara, gotovo nevidljiva današnjim instrumentima. No buduća promatranja egzoplaneta mogla bi otkriti ovakve “planetarne crne rupe” i time otvoriti novo poglavlje u razumijevanju svemira. Science Alert, Index

Astronomi su zabilježili snažan bljesak iz galaksije udaljene 450 milijuna svjetlosnih godina, koji najvjerojatnije potječe od crne rupe srednje mase – rijetkog tipa između zvjezdanih i supermasivnih crnih rupa. Riječ je o potencijalno ključnom otkriću koje bi moglo pomoći u razjašnjavanju kako nastaju supermasivne crne rupe. Objekt HLX-1 emitirao je X-zračenje koje ne odgovara poznatim klasama, sugerirajući da je progutao zvijezdu. Znanstvenici sad čekaju nove “zalogaje” kako bi potvrdili njegovo ponašanje. Index

LIGO je detektirao dosad najmasivniji sudar crnih rupa – signal GW231123 – pri kojem su se dvije crne rupe od 137 i 103 Sunčeve mase spojile u još veću. Sudar je trajao samo 0,1 sekundu, ali izazvao je veliku znanstvenu glavobolju jer proturječi dosadašnjim modelima zvjezdane evolucije. Fizičari nagađaju da su te crne rupe možda nastale spajanjima manjih. Ovaj neobični događaj pokreće novu utrku za razumijevanje ekstremnih gravitacijskih fenomena – i možda ponovno pisanje svemirskih pravila. Index

Znanstvenici su prvi put potvrdili postojanje usamljene crne rupe koja luta svemirom bez partnera, brzinom od 51 km u sekundi. Teška je oko 7,15 puta više od Sunca i nalazi se oko 5000 svjetlosnih godina od nas. Otkrivena je pomoću gravitacijske mikroleće – efektom kojim iskrivljuje svjetlost zvijezda iza sebe. Iako nije jedina takva u svemiru, jedina je koju smo zasad “ulovili”. Samoća joj očito odgovara – ali neka tako i ostane, na sigurnoj udaljenosti. N1

Iako se crne rupe često zamišljaju kao izolirani objekti, uvijek postoje tanki tragovi plina, prašine i, ponekad, veći objekti poput planeta ili zvijezda u njihovoj blizini. Ovi objekti gravitacijski djeluju na crne rupe – neki upadaju u njih, nestajući zauvijek, dok drugi samo prođu pokraj njih, smanjujući im orbitalnu energiju. Kad se crne rupe dovoljno približe, one počinju stvarati gravitacijske valove kretanjem kroz prostor-vrijeme. Ovi valovi prenose energiju iz sustava, slično kao što to rade valovi u vodi, no toliko su slabi da počnu ozbiljno ‘usisavati’ energiju tek kad su crne rupe na maloj međusobnoj udaljenosti. Kada se nađu vrlo blizu, počinju se međusobno deformirati. Što se događa unutar nove crne rupe nakon spajanja – ostaje misterij.  tportal