“Na žalost, mislim da će BiH podnijeti još zahtjeva za članstvom, a sada više nisam siguran ni da će ući u Europsku uniju za moga života. Možda će se Unija i raspasti prije nego što mi postanemo član. A film Smrt u Sarajevu, ustvari, govori zašto se ulazak u EU neće dogoditi tako brzo. S ovakvim ljudima na vlasti, s ovakvom društvenom i ekonomskom situacijom, sumnjam da će proći”, kaže u intervjuu za Slobodnu redatelj Danis Tanović koji je za taj film upravo osvojio Srebrnog medvjeda, a govori i o “historijskom dualizmu” u BiH, Gavrilu Principu, političkoj i društvenoj situaciji i jalovom Facebook aktivizmu.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Dok film pokušava biti ‘malomišćanska’ nepretenciozna komedija uglavnom je dopadljiv, no kad odjednom odluči da želi biti intimna art drama o ljubavi sjebane žene i oženjenog muškarca, postaje nedorečen, dosadan i vrlo neuvjerljiv. Od svog osamostaljenja, preciznije još od prvog naslova hrvatski film počiva na jednom te istom triku kojega se zbog nedostatka kreativnosti besramno reciklira. Zamisao da se kroz pitku i laganu komediju smještenu u prekrasno i zamamno mediteransko ozračje naših otoka pokuša ubaciti ozbiljna drama i ozbiljne teme, da citiram nedavno preminulog kontroverznog pjevača: “Teoretski lepo zvuči, malčice je drukčije u praksi”. Luka Kesić za Ravno do dna.
Deset u pola vrlo je duhovit film. Ako vam je do smijeha i do takozvanog bosanskog humora, bujrum, izvolite u kino, lijepo ćete se provesti. Ako vam je do ćevapa, također ćete se lijepo provesti. Danis Tanović je od muke, opterećen tim strašnim viškom stvarnosti, koji je za nekoga tko i sad živi u Sarajevu vjerojatno neizdrživ, snimio divan i paperjast eskapistički film. Njegova neusporediva veličina u ovdašnjim kinematografijama tiče se činjenice da su eskapistički filmovi u vremena opterećena društvenom depresijom, nervozom, histerijom, apsolutni privilegij i monopol vrlo bogatih društava i kultura. Filmska bajka ozbiljan je, premda perverzan, oblik autorefleksije jedne kulture. U njezinu se eskapizmu ogledamo kao u iskrivljenom ogledalu – piše Miljenko Jergović. Express…
Gdje se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu – to se čini glavnim pitanjem u toploj, šarmantnoj Tanovićevoj priči o ćevabdžijama i ćevabdžinicama, no to je storija o prijateljstvu, o jalu i podmetanjima, o ljudskim i obiteljskim odnosima, o ljubavi, u pozadini i o sarajevskim ratnim profiterima, o Baščaršiji u doba pandemije. Izet Mulahadžić (igra ga Izudin Bajrović) i Enes Hadžihadžić (Branko Đurić) ćevabdžije su na Baščaršiji i dobri prijatelji, a njihova djeca, Enesov Orhan i Izetova Lana, u ljubavnoj su vezi. Enes nudi Izetu da zajedno uđu u posao u kojem bi uz stroj iz Njemačke koji doneseno meso razdvaja i oblikuje u ćevape mogli brzo proizvoditi i prodavati ćevape u inozemstvu. Odnosi među porodicama se pokvare kada pred Enesovu radnju dolazi najpoznatija gastronomska influencerica iz Zagreba koja je čula da su Enesovi ćevapi najbolji. Enes želi natjecanje svih sarajevskih ćevabdžija, uz žiri, o tome čiji su ćevapi najbolji, ali Izet odbija jer to za njega nema smisla. O tome, ali i nekim drugim izdvojenim filmovima sa ZFF-a piše Zdenko Duka za Lupigu.
Danis Tanović gost je ovogodišnjeg 9. međunarodnog festivala “Taste the Mediterranean”. Povezano je to motivom hrane i s njegovim novim filmom “Deset u pola” koji je oduševio publiku svojim poetskim opisom Sarajeva, a ideja je nastala baš u Splitu. Nagrađeni redatelj premijeru filma uspio je ove godine održati uživo te pazariti izravnu reakciju publike, a u hrvatska kina stiže u studenom. Osvrnuo se i na hrvatsku kinematografiju te je usporedio sa srpskom rekavši kako postoji velika razlika u količini ulaganja, a pohvalio i ovogodišnju nagrađivanu “Murinu”. Intervjuira Marko Njegić za Slobodnu Dalmaciju
‘Uspjeh’ će vas zgrabiti za vrat i uvući u svoju priču htjeli vi to ili ne htjeli, a izdahnut ćete tek šest epizoda poslije, kada serija dođe do svojeg raspleta – piše vrlo pohvalno Zrinka Pavlić, inače vrlo kritična TV kritičarka Tportala, da smo s nevjericom pretraživali ne radi li se o sponzoriranom članku. Nije.
Danis Tanović gostuje u MM centru, u petak 3. studenog u 17 sati, govorit će o svojim filmovima
Zagrebački MM centar će u petak 3. studenog ugostiti oskarovca Danisa Tanovića koji će u organizaciji Restarta održati masterclass predavanje na temu promišljanja granica između rodova u suvremenom filmu. Koketiranje s igranom i dokumentarnom formom, Tanoviću je donijelo brojna međunarodna priznanja među kojima se ističu nagrade Oscara, Zlatni Globus te čak dva Srebrna medvjeda.
Bosanskohercegovački scenarist, producent i redatelj Danis Tanović proslavio se ratnom dramom Ničija zemlja koja mu je 2001. donijela Oscara za najbolji strani film te Zlatni Globus, a svoj uspješni niz nastavlja filmovima Epizoda u životu berača željeza te Smrt u Sarajevu. U svojem majstorskom predavanju zagrebačkoj će publici u petak 3. studenoga približiti nekonvencionalni pristup razvoja filma u kontekstu kombiniranja igrane i dokumentarne forme što Tanović u svojim radovima vrlo često i vješto koristi.
Filmovi poput Smrti u Sarajevu, nagrađenog Srebrnim medvjedom 2016., započeli su kao dokumentarci sa stvarnim intervjuima, na temu lika i djela Gavrlia Principa dok su se kasnije razvili u igrani žanr s elementima glumačke slobode i improvizacije.
S druge strane, Tanovićeva drama Epizoda u životu berača željeza koja je osim Srebrnog medvjeda za najbolji film 2013. osvojila i posebnu nagradu ekumenskog žirija te Srebrnog medvjeda za najbolju mušku ulogu, igrani je film snimljen na dokumentaristički način čime se potvrđuje tanka granica između dva roda i uspješno međusobno prožimanje.
Film je snimljen za nevjerojatnih 9 dana i skroman budžet od 30 tisuća eura, a nitko u od glumaca nije bio profesionalac.
Iako za sebe kaže da nema „stil“, Tanović se već kao mladi redatelj u povijesti kinematografije istaknuo kao najnagrađivaniji debitant vrlo specifičnog načina prikazivanja aktualnih, teških tema.
Predavanje počinje u 17 sati u MM centru (Savska 25), a razgovor će moderirati redatelj Nebojša Slijepčević („Gangster te voli“).
Ulaz je besplatan.
Stalno vraćanje u prošlost sprečava nas da pokušamo pogledati u budućnost, komentira situaciju u regiji redatelj Danis Tanović. U intervjuu za Večernji priča o svom filmu Smrt u Sarajevu. Kritičan je i prema Europi. “Ili će se Europa vratiti idejama zbog kojih je nastala, staviti građane u prvi plan, ispred ekonomije i korporativnog sustava ili će nestati u socijalnim nemirima”, kaže Tanović.
U kinima se 12. svibnja počinje prikazivati Smrt u Sarajevu, novi film Danisa Tanovića, redatelja Oscarom nagrađene ‘Ničije zemlje’ i ‘Epizode u životu berača željeza’.
Film je na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu osvojio dvije nagrade: Srebrnog medvjeda i FIPRESCI!
Radnja filma odvija se u jednom sarajevskom hotelu koji priprema večeru povodom stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata u organizaciji Europske Unije. Nakon dugo vremena hotel radi punim kapacitetom, ali istovremeno banka traži naplatu dugovanja, a radnici pripremaju štrajk upravo u trenutku dolaska visokih uzvanika. Propast večere značila bi i propast hotela. Direktor hotela uz pomoć mafijaša koji vodi striptiz bar u podrumu pokušava zaustaviti štrajk, a istovremeno na krovu u improviziranom TV studiju traje poseban program posvećen stogodišnjici sarajevskog atentata. Rutinu prekida neobičan gost: Gavrilo Princip.
Scena iz filma:
“Mi svi imamo točno onakve države kakve zaslužujemo! Da je narod bolji, i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u Makedoniji, i u Bosni, i u Srbiji, da su ljudi bolji, da razumiju malo bolje svijet umjesto da gledaju televiziju koju bi trebali ugasiti, da čitaju knjige, oni se bave nekim potpuno sporednim stvarima”, kaže Danis Tanović o stanju u regiji. Upravo je to i tema njegovog novog filma Smrt u Sarajevu koji je premijerno prikazan na Berlinaleu. Deutsche Welle