U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava se zajednički policentrični štokavski jezik – odnosno jezik kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi, stoji u Deklaraciji o zajedničkom jeziku koja će u četvrtak biti predstavljena u Sarajevu, a koju je potpisalo više od 200 intelektualaca. Deklaracijom traže “ukidanje jezične segregacije i diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama. Zaustavljanje štetnih praksi razdvajanja jezika. Slobodu ‘miješanja’ te jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima”. Dnevnik.hr ima cijelu deklaraciju.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Dosad je Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpisalo skoro 8000 osoba, uz incijalnih 225 potpisa. Taj broj neprestano raste, a skupljanje potpisa se nastavlja – može se potpisati ovdje. “Namjera Deklaracije je upravo suprotna svakom pokušaju jezičnog unitarizma. Ona podvlači policentričnost, dakle afirmira trenutno postojanje četiri standardne varijante, kao i raznolikost jezičnih standardnih i regionalnih upotreba, upućujući da one dijele zajedničku jezičnu osnovu. Ona upozorava da činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama”, naglašavaju organizatori. Monitor
Do sada Deklaraciju o zajedničkom jeziku je potpisalo skoro 8000 osoba, uz incijalnih 225 potpisa. Taj broj neprestano raste, a skupljanje potpisa se nastavlja – možete je potpisati ovdje.
Organizatori peticije upozoravaju na dvije krive interpretacije Deklaracije:
S jedne strane se može čuti da Deklaracija ugrožava pravo naroda na svoj jezik te joj se pripisuje namjera da standardne varijante u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i BiH (dakle, hrvatski, bosanski, crnogorski i srpski jezik) nazove jednim ili čak ”zajedničkim“ imenom te ga unificira u jedinstven jezični standard.
Namjera Deklaracije je upravo suprotna svakom pokušaju jezičnog unitarizma. Ona podvlači policentričnost, dakle afirmira trenutno postojanje četiri standardne varijante, kao i raznolikost jezičnih standardnih i regionalnih upotreba, upućujući da one dijele zajedničku jezičnu osnovu. Ona upozorava da ”činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama”. Štoviše, ona jasno naglašava pravo “svake države, nacije, etno-nacionalne ili regionalne zajednice” da slobodno standardiziraju svoj jezik, ali i podvlači pravo svake govornice i svakog govornika da svoj vlastiti jezik nazove kako želi (po postojećim standardima u četiri države ili slobodnim izborom nekog drugog naziva) te poziva na slobodu individualnog izražavanja.
S druge strane, nailazimo na tumačenja da je ”zajednički jezik” zapravo ”vlasništvo” samo jednog naroda. Deklaracija jasno kaže da su ”sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne” te da nije samo jedna ”jezik” a druge tek varijante tog jezika kojima se onda odriče pravo na status ”jezika” te ih se naziva ”izmišljenim”. Opet, svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica imaju pravo nazvati svoj jezik kako žele i to pravo mora biti poštovano.
EVO TEKSTA DEKLARACIJE O ZAJEDNIČKOM JEZIKU
Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
.
“To je naprosto stvar politike – bivšem režimu i ideologiji bratstva i jedinstva je odgovaralo i jezično jedinstvo, a sadašnjim nacionalističkim režimima odgovara jezična razjedinjenost. Sve to iako se realna situacija, unatoč svemu, nije puno mijenjala. Treba također napomenuti i da situacija nije morala biti kakva je danas – npr. da je u 19. stoljeću neki tadašnji Trump zamislio da se jezik u SAD-u baš mora zvati američki i da je američki nacionalizam krenuo u tom smjeru, nema nikakve sumnje da bismo mi, iako bi taj jezik danas bio više-manje isti, govorili o američkom”, analizira u zanimljivom i informativnom intervjuu za Bilten lingvist Mate Kapović.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pridružila se kritičarima Deklaracije o zajedničkom jeziku, nazvavši je marginalnom stvari jer je zajednički jezik bio politički projekt koji je umro zajedno s Jugoslavijom. Novinarska udruga Hrvatski novinari i publicisti (HNiP) reagirao je oštrije, nazvavši projekt “politikanskim pokušajem oživljavanja jugoslavenskog kulturnog prostora” koji promovira “dobro poznata i uvijek ista skupina djelatnika u kulturi s prostora propale nedemokratske države”. HRT
Deklaraciju o zajedničkom jeziku, stvorenu kako bi utjecala na „postojeće nacionalističke jezične prakse u BiH, Hrvatskoj, Crni Gori i Srbiji“ prokomentirao je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić, koji smatra da se oko cijele akcije podigla nezaslužena buka te da Deklaracija neće rezultirati smirivanjem nacionalizama i tenzija. „Mislim da je motiv postavljen prilično široko i da ne odgovara stvarnosti, barem kad je riječ o Hrvatskoj i govornicima hrvatskog jezika. Hrvati, doduše, jesu vrlo osjetljivi na svoj jezik, ali to nije nacionalizam. To je svijest o vlastitoj vrijednosti kakvu imaju sve izgrađenije nacije“, kaže Jozić. T-Portal
U petak se objavljuje Deklaracija o zajedničkom jeziku, koju su potpisali stručnjaci iz regije
Nakon serije regionalnih konferencija projekta JEZICI I NACIONALIZMI, koje su od travnja do studenog 2016. održane u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu, preko trideset stručnjaka različitih struka iz sve četiri države sastavilo je Deklaraciju o zajedničkom jeziku u namjeri podizanja svijesti i aktivnog utjecanja na postojeće nacionalističke jezičke prakse u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od dvije stotine lingvista, književnika, znanstvenika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije među kojima su: Rade Šerbedžija, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Dino Mustafić, Boris Dežulović, Nenad Veličković, Maja Raičević, Faruk Šehić, Rajko Grlić, Hanka Vajzović, Borka Pavićević, Filip David, Ermin Bravo, Jasmila Žbanić, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Brano Mandić, Boris Buden, Biljana Srbljanović, Nerzuk Ćurak, Ranko Bugarski, Snježana Kordić i Balša Brković.
Tekst deklaracije bit će stavljen na uvid javnosti od 1.4.2017. godine na web stranici projekta www.jezicinacionalizmi.com gdje će svaka osoba suglasna s tekstom Deklaracije biti u mogućnosti i potpisati je.
Tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku i njene ciljeve predstavit će profesor Enver Kazaz, spisateljica Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević iz Udruženja Krokodil, pisac i novinar Balša Brković, Borka Pavićević, direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju, u četvrtak 30. 3. 2017. godine u Media centru (Kolodvorska 3) u Sarajevu.