Dragi kolumnist i pisac Boris Dežulović za Dnevnik N1 je govorio o prosvjedu u uvali Vruja: “Ovo je jedan potpuno uništen komad Hrvatske. Ovo je zapravo okupirano područje, javljamo se iz dijela teritorija zemlje koji je okupiran. Ovdje nema zakona, policije, vojske, građevinske inspekcije, predsjednika republike, osim na godišnjem, i pravosudnih institucija. Ovo je formalno-pravno okupiran teritorij. Ovo se očito radi pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH, od Mesića, Josipovića do Milanovića. Ovo što vidite bili su Brijuni Josipovića, Mesića i Milanovića. Milanović koji cijelog života živi na državnom budžetu nas zove parazitima. Mi smo se skupili, a sutra će Stipe Latković nastaviti svoj posao. To nam je jasno, no mi smo doveli hiljadu-dvije ljudi da se kupaju, da znaju da mogu, da je ovo njihovo. Ovo je katastarski čestica državne zemlje, nije Latkovićevo niti je ičija privatna prćija. Ovo je ironično nazvano festivalom, ova je zemlja cijela ironična, mi se samo obraćamo državi na način koji ona razumije.” N1
Dežulović je uz pratnju Jurice Pađena izveo nekoliko pjesama, poslušajte Nećete u Vruja resort, dok smo živi mi! (Slobodna)
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Festival bespravne gradnje i devastacije prirode održan je u nedjelju u uvali Vruja, između Brela i Piska. Radilo se o aktivističkom prosvjedu protiv dvadesetogodišnje nezakonite gradnje na državnoj zemlji, protiv uzurpacije predivne javne plaže, protiv predsjednikovog financijera kampanje, protiv elitističkog zaobilaženja zakona. Protiv, dakle, poduzetnika Stipe Latkovića. Uzurpacija državnom prostora počela je prije dvadesetak godina i još nije ni izbliza gotova, cijelim putem dolje prema uvali, i u samom resortu, i dalje stoje miješalice za beton, lopate, žice i cijevi vire odasvud, radovi su očito beskonačni. Ravno do dna
Vruja je galopirajuća metafora. Još do prije neki dan, možda još do prošloga petka, Vruja bila je samo jedna od onih nekoć ubavih srednjodalmatinskih uvala, uneređenih čuda prirode, preobraženih dinamitom, pregaženih tonama armiranog betona i pretvorenih u nakazni turistički legoland. Svaka od tih uvala ima svoju povijest pustošenja, u kojoj je, kao i u svakoj drugoj maloj povijesti, upisana naša zajednička velika povijest. I svaka od njih zasnovana je na pustošenju i pljački javnoga dobra, uglavnom za privatno, za pljačkaševo dobro, i Miljenko Jergović o drami na Vruji između predsjednika i dijela (aktivističke) javnosti.