Američki biolog koji je 1953. s Francisom Crickom otkrio dvostruku spiralnu strukturu DNK i time postavio temelje moderne genetike, umro je u 97. godini. Dobitnik Nobelove nagrade, Watson je bio briljantan, ali i kontroverzan – poznat po uvredljivim izjavama o rasi, spolu i genetici koje su mu donijele osude i gubitak titula. Unatoč svemu, ostaje simbol jedne od najvećih znanstvenih revolucija 20. stoljeća – i podsjetnik da genijalnost ne jamči mudrost. tportal

U Ujedinjenom Kraljevstvu rođeno je osmero djece zahvaljujući tehnici koja koristi DNK troje ljudi – majke, oca i donatorice mitohondrija – kako bi se spriječile nasljedne mitohondrijske bolesti. Ove smrtonosne bolesti prenose se s majke i pogađaju jedno od 5000 djece. Metodu je razvio tim iz Newcastlea prije deset godina, a sada se prvi put pokazuje kao uspješna. Djeca imaju 99,9 % DNK od roditelja i 0,1 % od donatorice. Roditelji su zahvalni što su dobili zdravu djecu bez opasnosti od nasljedne tragedije. Zabilježen je jedan slučaj epilepsije koja je spontano prestala i jedan slučaj poremećaja srčanog ritma koji se uspješno liječi. Te se slučajeve ne dovodi u vezu s mitohondrijskom bolešću. Index

Umjesto čelične mreže u betonu, američko-kineski tim razvio je nanoskalni materijal koji kombinira DNA i silicijev dioksid. DNA molekule složene u oblik oktaedra tvore armaturu, a „beton“ je nanosloj silicija dobiven kemijskom obradom. Novi materijal, iako manje krut od kremena, apsorbira višestruko više tlačne energije prije pucanja. Proces traje danima, ali ne zahtijeva 3D printere. Ova inovacija otvara put mehanički otpornim materijalima u nanoskali – bez imalo improvizacije s pola metra žice i čašom vina. Nenad Raos za Bug

Kineski znanstvenici uspjeli su od DNA proizvesti superčvrstu nit koristeći metalne ione, pri čemu se kao najbolje rješenje pokazao magnezij. Ovaj ion, koji već prirodno stabilizira DNA u organizmima, omogućio je da od 50 mg DNA ispredu kilometar dugačku nit promjera 4,5 μm. Dobivena nit nadmašuje prirodne materijale čvrstoćom i elastičnošću, ali ima izazove poput sporog predenja i degradacije s vremenom. Iako od ovih vlakana nećemo plesti čarape, primjena se očekuje u mehanobiologiji i bioelektronici. Nenad Raos za Bug

Od majke nasljeđujemo mitohondrijsku DNA, ključnu za energetske funkcije naših stanica. Muškarci nasljeđuju Y kromosom isključivo od oca, što određuje spol i specifične muške osobine. Boja očiju, oblik usana i veličina stopala rezultat su kombinacije gena oba roditelja. Visina je više pod utjecajem očeva genetskog doprinosa, dok debljina i masa ovise o genima oba roditelja, ali i životnom stilu. Genetika ponekad iznenadi, pa osobine preskaču generacije. S napretkom istraživanja, bolje razumijemo nasljeđivanje i donosimo pametnije odluke o zdravlju i planiranju obitelji. N1

Na evolucijsku putanju genoma može utjecati njegova evolucijska povijest, odnosno da ona nije isključivo određena čimbenicima u okolišu i povijesnim događajima. Drugim riječima, postojanje određenih konfiguracija gena u genomu bakterije Escherichia coli u velikoj mjeri određuje hoće li se pod nekim izvanjskim utjecajima dogoditi neka promjena u genima ili neće. Naime, pokazalo se da prisutnost određenih skupina gena pogoduje određenim evolucijskim promjenama u genomu bakterije, a postojanje drugih ne. Istraživači su otkrili da u genomima bakterija postoje nevidljivi ekosustavi u kojima neki geni mogu surađivati ili pak biti u sukobu jedni s drugima. Razumijevanje međuovisnosti gena moglo bi pomoći u identificiranju sporednih postava gena koji omogućuju otpornost na antibiotike te otvoriti put ciljanim tretmanima. Nadalje, uvidi iz studije mogli bi pomoći u dizajniranju mikroorganizama koji bi hvatali ugljik ili razgrađivali zagađivače, što bi moglo pridonijeti naporima u borbi protiv klimatskih promjena. Index

Djeca nasljeđuju 4 puta više mutacija od svojih očeva nego od majki, što bi značilo da su greške u DNA kod muškaraca okidači za rijetke dječje bolesti

Kako neandertalci još uvijek utječu na našu DNA?

Prastari virus dosad poznat samo iz fosilnih ostataka, zapravo je neprimjetno prisutan u čovjekovoj DNA stotinama tisuća godina, otkrili su na Tufts University. Ovaj je prastari retrovirus vrsta živućeg fosila, a otkriće njegove netaknute kopije u ljudskom genomu navodi na pitanje kako je preživio te otvara mogućnost da se u DNA mnogih drugih vrsta nalaze neki drugi virusi. Saznanja o tome kako su prastari virusi izbrisani može pomoći u borbi protiv današnjih virusa, a Phys ide tako daleko da kaže kako bi sad možda mogli bolje razumjeti i spriječiti HIV i rak…

Irski DNK potječe s Bliskog istoka i istočne Europe