SSSR je razvio do savršenstva proceduru čuvanja državnih tajni, kako od međunarodne zajednice tako i od vlastite javnosti. Uz pomoć strogo kontroliranih medija, prijetnji zatvorom i, naravno, KGB-a, država je učinila sve što je mogla kako bi osigurala da ljudi ne znaju više nego što Kremlj smatra da im je potrebno.Tako se ni za neke od stanovnika nije znalo da postoje jer su živjeli na “nepostojećim” adresama, u “nepostojećim” gradovima, kojih nije bilo na zemljopisnim kartama. Svaki je takav tajni grad imao posebnu namjenu, uključujući nuklearno istraživanje i proizvodnju biološkog oružja. Službeni naziv za ove tipove naselja je ZATO, ruska kratica koja znači “zatvorene administrativne teritorijalne oblasti”. A kako bi život u de facto logoru njihovim stanovnicima bio podnošljiviji, tako odsječenima od ostatka goleme države, ti su gradovi bili jedina mjesta u Sovjetskom Savezu u kojima je bila dostupna zabranjena roba, uključujući uvezenu hranu i odjeću iz inozemstva. Slobodna