„Interakciju između okoline i gena možemo vidjeti kao fundamentalni mehanizam kroz koji društvena nejednakost utječe na razvoj djece i dovodi do dugoročnih razlika u obrazovanju, zdravlju i blagostanju”, kaže razvojna psihologinja Laurel Raffington, koja je vodila istraživačku grupu „Biosocijalno – biologija, društvene razlike i razvoj” na Institutu Max Planck u Berlinu. U svojim studijama Raffington je pronašla dokaze da se društvena nejednakost može „vidjeti” u genima koristeći takozvane epigenetske profile. Vanjski faktori kao što su stres, bolest ili prehrana mogu utjecati na epigenetski program stanica. „Naši rezultati pokazuju da su rane životne okolnosti, na primjer kada se djeca rađaju u siromaštvu, posebno važne za epigenetske profile“, objašnjava Raffington. Oni kod djece iz socijalno ugroženih obitelji izgledaju gore i u usporedbi s drugim studijama upućuju na lošije zdravlje u odrasloj dobi. Na primjer, povećava se rizik od razvoja dijabetesa ili bržeg starenja. Deutsche Welle
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Istraživanje London School of Economics pokazuje da ljudi sustavno podcjenjuju ekonomsku nejednakost jer je u svakodnevnom životu rijetko vide. Kada su siromašniji okruženi osobama sličnog statusa, smatraju sustav pravednijim i podržavaju niže poreze, iako objektivno gube. No kad luksuz bogatih postane vidljiv, naglo raste osjećaj nepravde i podrška višem oporezivanju, uz pad osobnog zadovoljstva. Studija zaključuje da ekonomska segregacija održava društveni mir, dok vidljivo bogatstvo potiče političke i društvene tenzije. Lider
Veliko istraživanje objavljeno u Nature Mental Health pokazalo je da djeca koja odrastaju u društvima s većom ekonomskom nejednakošću imaju manji kortikalni volumen i slabije povezane moždane mreže, što utječe na pažnju, emocije i jezik. U studiji na više od 8.000 djece znanstvenici su otkrili da stres, nesigurnost i društvene usporedbe mijenjaju razvoj mozga, bez obzira na obiteljski prihod. Hrvatska se, s niskim Gini koeficijentom, zasad ubraja među jednakija i time – neurološki sretnija društva. Nenad Jarić Dauenhauer za Index