“Maratonci trče počasni krug” je moja prva drama, pisao sam je na trećoj godini studija kao dramu, ozbiljnu dramu. Međutim, ljudi su se smijali na čitanju, tako sam ustanovio da je u stvari to komedija. To je zapravo početak i otvaranje vrata mom budućem radu. Tom dramom sam napravio neku vrstu podsmjeha i oslobađanje od straha. Kasnije ću to ponoviti u više komada i filmova. Čak je i “Nije loše biti čovek” priča o tome oslobađanju od straha. Nedavno sam pogledao “Maratonce” ponovo, kada je film bio restauriran, i primijetio da ima mnogo mrakova. Začudilo me kako tako mlad čovjek nosi toliko mraka, jer sam to nekako i zaboravio. Ja volim u svemu pronaći neku drugu stranu, nešto što je smiješno. Ili se bojim tame, tamne strane života, a humor je svjetlost. Zato se uvijek trudim da pronađem humor jer smijeh unosi svjetlost u život. Tportal