Dobrovoljno mirovinsko osiguranje, ili popularno nazvani III. mirovinski stup, u našoj zemlji temelji se na individualnoj kapitaliziranoj štednji. Pojedinci koji su se odlučili i za ovaj oblik štednje za starost vlasnici su sredstava na svom osobnom računu otvorenom u izabranom mirovinskom fondu. Ovo je poznata mantra koja se godinama uporno plasira u javnom prostoru. No je li baš to tako? Ukratko, pojedinac je dobrovoljno uplaćivao svoja sredstva u fond s kojima ne može raspolagati u cijelosti i „dobrovoljno“ je pristao da mu se ušteđevina isplaćuje putem rente. Svjetska iskustva, pa i ona naša, pokazuju da pojedinci nisu skloni ulagati svoju imovinu u rente koje bi im trebale osigurati siguran prihod u starosti. Premda je ekonomska znanost utvrdila da je ulaganje u rente najsigurniji i najefikasniji način financiranja starije životne dobi, ljudi to ne doživljavaju tako. Stoga se takvo ponašanje naziva rentnom zagonetkom. Savjeti

Dobrovoljni mirovinski fondovi prikupljaju novčana sredstva uplatama na osobne račune članova fonda i ulažu ta sredstva sa svrhom povećanja vrijednosti osobnog računa fonda kojim će se kupovati mirovina u fazi isplate mirovine iz trećeg mirovinskog stupa. Stoga je važno odabrati mirovinski fond koji bi nam mogao prikupiti što više sredstava na našem osobnom računu, odnosno osigurati što veću mirovinu. Naravno, do sada ostvareni prinosi nisu garancija ostvarivanja budućih prinosa, ali ipak mogu dati naslutiti neke trendove. Za izlazak iz članstva u fondu i prijenos sredstava u drugi fond kojim upravlja drugo mirovinsko društvo obračunava se i naplaćuje izlazna naknada od ukupnog iznosa na osobnom računu fonda u visini od 1,75 posto. Tako bi za prijenos iznosa od recimo 50.000 eura platili 875 eura… kažu na Savjetima.

Poticaj poticajima: Ministarstvo financija uplatio 49,6 milijuna kuna dobrovoljnim mirovinskim fondovima