Održivost jazz festivala je, prema Elvisu Staniću, “apsolutno s druge strane mogućeg” bez javnog sufinanciranja, posebno u malim zemljama poput Hrvatske. Željko Marković (Jazzbina) kritizira prilike u Puli, naglašavajući da se kultura koristi za održavanje političke moći, uz nedostatak jasne vizije i marginalizaciju izvaninstitucionalne produkcije. Dražen Kokanović (Zagreb Jazz Festival) bilježi poboljšanje institucionalne podrške od Grada Zagreba i TZ-a. Lokalna podrška ključna je za festivale poput Jazz u vinogradu (koji je pomogao Čakovcu da postane “grad jazza”) i Fest Jazza u Koprivnici. Ipak, Mate Škugor (NO Jazz Festival) odbija sudjelovati u sustavu kulturnih vijeća koji nije transparentan, dok Helena Hraščanec (Fest Jazza Koprivnica) ističe da je u Koprivnici ključna bila pomoć pojedinaca iz zajednice, te žali za izostankom organizacijske podrške Turističke zajednice. Četvrti dio feljtona o jazzu Zorana Stajčića za Ravno do dna

Od 2. do 11. listopada u parku dr. Franje Tuđmana održava se Food Film Festival by Coca-Cola, jedanaesto izdanje jedinog hrvatskog food festivala koji je ujedno i kino na otvorenom. Ove godie na Food film Festivalu prikazat će se Shutter Island, The Prestige, Mufasa, Forrest Gumpa i Crazy, Stupid, Love i niz drugih filmova uključujući i dosta filmova za djecu. Projekcije svih filmova su besplatne, a zvuk će se pratiti putem bežičnih slušalica koje posjetitelji mogu unajmiti svakodnevno po cijeni od 2,5 eura. Budući da se filmovi gledaju na travi, organizatori preporučuju da ponesete vlastitu dekicu, ali mogu se i iznajmiti na festivalu.

Treće izdanje SHIP festivala u Šibeniku okupilo je 49 izvođača i 114 govornika kroz četiri dana glazbe i rasprava. Kevin Cole iz KEXP-a podijelio je priče o Princeu i prvom susretu s Nirvanom, dok su se na pozornicama izmjenjivali Valentin Vivace, Bratři, Mašinko, Adult DVD, KOIKOI, Koza Mostra i She Loves Pablo. Od plesnog synth-popa i melodičnog punka do eksplozivnog alt-rocka i teških rifova, festival je još jednom pokazao zašto je Šibenik srce dalmatinske alternative. Glazba, Ravno do dna

Istraživanje iz 2023. pokazuje da jazz u Hrvatskoj sluša 7,2% populacije, smjestivši se između punka i soula, unatoč minimalnom broju jazz klubova. Ipak, zemlja broji više od četrdeset jazz festivala godišnje, od Zagreba do Štrigove, često decentralizirano i spontano. Jazz tako postaje važan kulturni adut lokalnih sredina, jačajući turistički i kulturni identitet bez formalne strategije. Festivalima poput Ponta Lopud i Rab Jazz Festival, smještenim u kasno ljeto, publika se podsjeća da jazz u Hrvatskoj opstaje i cvjeta unatoč skromnoj infrastrukturi. Zoran Stajčić za Ravno do dna

Ovako izgleda ljetni open air festival sa šarolikim programom na kontinentu. Od 24-27. srpnja u Koprivnici na prostoru bivše vojarne svirali su Let 3, Kultur Shock, Darko Rundek & Ekipa, S.A.R.S., Stole, Bad Copy, Nipplepeople, Edo Maajka, Krankšvester, Cold Snap i drugi. Line-up za svakoga ponešto, od rocka, repa do metala i drugih žanrova. Festival je to koji se održava 14. godinu i svake godine im posjećenost sve više raste. Na Klikaju su neke fotke (ima i za prvi i drugi dan), a izvještaje donose i Poprock, Glazba…

Jedan na glavnoj pozornici koji udovoljava atmosferi pa ritmu, a drugi na manjima koji nužno back-upaju ne osobito plesan, već lounge line up. Kasabian je imao paradiranje kroz niz pjesama koje više zvuče kao playlist za festivalske WC-e, nego kao nešto što se pamti. Pjesme se izmjenjuju, beatovi slažu, vizuali trepere – ali fali pjesama. Ili makar razlika. Michael Kiwanuka i Kim Deal donijeli emociju i stav. Urbana forma protiv ruralnog duha? Ne nužno. Više zvukovi za različite svjetove unutar dva festivalska prostora istog grada. Svima pomalo. Anđelo Jurkas za Mixer. Svoje viđenje drugog dana festivala iznio je i tportal.

Ženy Víno Funk Festival u slovačkom Pezinku spaja glazbu, vino i održivu arhitekturu. Studio Jakub Kolarovič Architects osmislio je nenametljiva rješenja koja poštuju krajolik vinograda, koristeći prirodne materijale poput slame, drva i polikarbonata. Prostorne zone prate topografiju terena, dok se Arena, građena od slamnatih bala, ističe akustikom i ekološkom efikasnošću. Ulazni toranj od zrcalnog polikarbonata i trajni Secret Stage dodatno podcrtavaju spoj funkcionalnosti i estetike. Festival dokazuje da se arhitektura može stopiti s prirodom – bez betona, buke i suvišnog kiča. Haus

Sedamnaesto izdanje INmusic festivala održat će se od 23. do 25. lipnja na zagrebačkom Jarunu, uz nastupe Massive Attacka, St. Vincent, Kasabiana, Michaela Kiwanuke, Fontaines D.C. i niza drugih izvođača. Usprkos sve težim logističkim i financijskim okvirima, festival ostaje dosljedan sebi i publici koja tu dosljednost prepoznaje. Zagrebački INmusic ne nastupa kao revolucionarna prekretnica ili spektakularni mit, ali ustrajno već gotovo dva desetljeća opstaje na svom jarunskom otoku, između entuzijazma i održivosti, s čvrstim uporištem u pažljivoj selekciji izvođača koja spaja poznata s manje eksponiranim, ali glazbeno i generacijski relevantnim imenima. tportal… Forum

Klinika Denisa Kataneca, Šiza, Klotljudi, Rimljani Ite Doma i Šarena pojava. U petak, 8. studenog 2024. godine Šubićeva se pretvara u izlog sadašnjosti i budućnosti domaće glazbene scene. O Klinici se počelo raspravljati na Forumu kao unikatnoj pojavi na našoj sceni. Njihov album ‘Kao zao kor‘ proglašen je najboljim albumom prošle godine na nekoliko lista. Šiza je dvojac basista i ritam sekcije koji stvara žestoki zvuk koji pleše na granici garažnog rocka i sirovog post-punka. Klotljudi dolaze iz Beograda i sviraju sirovi protopunk pristupom kakav je nekad bio. Zg-Vž bend Rimljani Ite Doma uklapaju elemente ska, punk, rock i reggae glazbe, a humorističnim stihovima o nesretnim ljubavima i zaljubljivanju žele se povezati s publikom. Stil Šarene Pojave ispunjen je tečno odrepanim stihovima društvene, intimno-ljubavne i satirično-humoristične tematike ojačan zidom čvrstog rocka, grungea i punka. Journal

Već lani se SHIP prvenstveno zbog svoje neodoljive lokacije uz more pretvorio u jednu od najljepših takvih manifestacija u Europi, a dojam nije pokvarila ni najavljena oluja već prvog dana, zbog čega se svirka prebacila u natkriveni prostor.  Glazbeni program otvorio je koncert mnogoljudnog Mimika orkestra predvođenog Makom Murtićem čijih dvadesetak članova je potpuno napunilo pozornicu, kao i samu dvoranu koja se usprkos svojoj izvrsnosti pokazala premalenom za sve zainteresirane, pa je osim sjedećih mjesta nastala i gužva među stajačima sa strane, a temperatura u nedovoljno klimatiziranoj dvorani popela se do rubova izdržljivosti. Idem je pokazao da je vrijeme tamo nekog muziciranja na instrumentima pomalo već stvar prošlosti i da klinci ne mogu odoljeti pametno napisanim tekstovima i zaraznim pop punk melodijama, pa makar bili izvođeni samo uz matricu u stilu kakvog alt boy banda. Njihove energija i karizma su ipak neupitni.

Glavni i nesuđeni headlineri, Kries svakako bi na većoj pozornici dobili puniju zvučnu sliku koja bi opravdala njihov istaknut status u lineupu. Ovako je bend još jednom odradio odličnu svirku na kakvu smo od njih navikli, ali možda nije bilo onog soničnog šusa kakav uslijedi svaki put kad kad punom snagom udare mijehovi Andora Végha. Ravno do dna, koji donosi report i ostalih dana.