Ženska prava dugo su vremena bila zanemarena tema u konzervativnoj Švicarskoj. Dok je u svijetu feministički pokret već ostvarivao velike pobjede, u Švicarskoj se tek 1971. godine zakonom dozvolilo ženama da glasaju, i to ne u svim kantonima, posljednji je to univerzalno pravo svojim građankama dao tek 1990. godine! Usporedbe radi, Jugoslavija je pravo glasa ženama dala 1945. godine.

Upravo je ta borba tema filma Božanski red (u originalu Die göttliche Ordnung) redateljice Petre Biondine Volpe. Film je ujedno odabran kao švicarski kandidat za 90. dodjelu Oscara, u kategoriji najbolji strani film.

Radnja prati život jedne ne baš sretne obitelji u malom švicarskom gradiću, čine je dva brata čije su supruge vrijedne i šutljive domaćice, te stari otac koji u poznim godinama i dalje upravlja životima svojih sinova. Stariji brat prisiljen je voditi farmu koju starac tvrdoglavo odbija prodati, pa zanemaruje svoju suprugu i kćer buntovnicu koja bježi od kuće. Mlađi brat Hans ima naizgled skladan brak sa Norom, čija je svakodnevica ispunjena uobičajenim zadaćama poput pranja i čišćenja, te brige o dvojici sinova. Mladoj ženi nakon nekog vremena to dojadi te poželi raditi posao van kuće, no ne smije jer za to nema dozvolu supruga (da, takav je bio zakon!) koji ne želi da se u kući mijenja ustaljena rutina i podjela poslova, u strahu kako bi sve to utjecalo na njegov ugled u mjestu.

Kada mu kaže da joj je dosadno kod kuće svaki dan raditi iste poslove, njen muž joj kaže da će joj napraviti još jedno dijete i kako joj tada više neće biti dosadno.

Nora (zanimljiva je ovo aluzija na glavnu junakinju Ibsenove Lutkine kuće, također ženu koja se želi realizirati van dodijeljene joj uloge supruge) odluči u svom mjestu probuditi svijest o važnosti borbe za ženska prava, počevši od prava glasa o kojem se uskoro održava referendum. No ta se zadaća pokaže težom no što je mislila jer se većina žena u mjestu boji suprotstaviti svojim muževima i izreći svoje mišljenje.

Zbog svog istupa Nora postaje predmet ismijavanja u mjestu, a posljedice trpe i njen suprug na poslu, te sinovi u školi. Sve to unosi razdor u obitelji, a Nora odlazi od kuće razočarana što joj suprug ne daje podršku, iako je potajice podržava, već više brine o tome što selo misli. No kada biva prisiljen staviti pregaču i preuzeti sve kućanske poslove te brigu o ocu i sinovima, Hans shvaća zašto se njegova supruga toliko buni i zašto traži promjenu, a to na kraju ojača njihovu ljubav.

Finalna politčka borba osim promjena u mjestu donijet će i promjene u obiteljskoj hijerarhiji.

Božanski red je lagan film, više komedija nego drama iako se tako predstavlja, što bi se reklo crowd pleaser ili feel good film, koji važne i ozbiljne teme taktički pakira i servira u šaljivom tonu, vrlo nenametljivo, kako bi bile pristupačne i probavljive svima. Radnja je predvidljiva, česta je uporaba klišeja i općih mjesta, no to ne umanjuje simpatičnost glavnih junakinja koje nose film i svojim izjavama navode publiku da glasno navija za njih.

Vrlo je zanimljivo i znakovito da je ovogodišnji 15. po redu Zagreb Film Festival otvoren upravo ovim feminističkim manifestom, što odašilje jasnu političku poruku u vrijeme kada se u Hrvatskoj ponovo raspravlja o reproduktivnim pravima, seksualnim slobodama, položaju žena u društvu, te o tome što ili bolje rečeno tko čini obitelj.