U zagrebačkom pubu u ponedjeljak navečer održana je promocija novog vinila albuma ‘U po’ ure’, a tom je prigodom Tportal objavio razgovor s Gibonnijem. Otkrio je dosad ne toliko poznate detalje o sebi: prvi album koji je utjecao na njega je rock opera Jesus Chris Superstar, i to verzija s Ianom Gillanom i Joeom Cockerom na matrici Deep Purplea. Mene ne zanima koliko je tko kul, nego tko što ima reći, koliko je to dobro melodijski, koliko je to inventivno. Iznio je referencu kako su mnogi uspješni glazbenici postali bolji u solo vodama, iako su izašli iz popularnih bendova. Kad si dio benda, sve njegovo dobro, ali i sva njegova ograničenja postanu tvoji, sve postane tvoja prtljaga. Iako Osmi putnik nije bio nešto posebno uspješan, trebala mu je sloboda i da ne bude opterećen žanrom. Mogu si dopustiti da sam u 20. stoljeću, mogu se vratiti 50 godina unatrag. Kaže da su Jagger i Richards 60-ih godina tvrdili da neće još dugo, a svirali su s nekom dozom ludog entuzijazma i bez nekog posebnog plana.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Splitski autor dolazi iz glazbeničke obitelji, a prve je pjesme počeo pisati već u srednjoj školi. Njegove pjesme i albumi osvojili su brojne nagrade i struke i publike, a prestižnu nagradu Porin njegova su djela ponijela najviše puta. Ispričao je kako je bio “na vagi” između pomorske škole i umjetničke. Ima tu i prednosti i mana. Mana je to što sam ja poluzreo izašao na scenu, jer kad gledam kod mojih vršnjaka, samo me može razumjeti Houra jer se on isto, s Prljavim kazalištem, dogodio u srednjoj školi. A ovi ostali autori po kojima se svi mjerimo, je li to Johnny ili Bregović ili Balašević, to su sve bili ljudi koji su već studirali dramske umjetnosti itd. A ono što je prednost u tome je što odboluješ sve dječje bolesti vezano za slavu – odmah. Ja mislim da čak i mi neki koji smo rano krenuli, da smo na kraju, kad već trebaš ispasti malo i “budala”, prirodnije da ti se to dogodi odmah, nego pod stare dane. HRT iz dokumentarne serije Zauvijek autor
Evo što piše Blic: Ovacije, aplauz i vrisak nešto posle pola devet pozdravili su ovog mađioničara autentičnog glasa, koji nije skrivao emocije pa ih već na početku prosuo pred publiku. “Ljudi moji, posle 11 godina isto vreme, isto mesto. Hvala vam što nas niste zaboravili i što ste tu. Hvala od srca, hvala lepo”, rekao je Džiboni, nakon čega je usledio gromoglasan aplauz. Pesmama od kojeg je zatreperio svaki kvadrat dvorane, je najavio višesatnu zabavu.
Ivica Prtenjača piše o Gibonniju i kritikama na njegov račun jer je na domjenku skočio na stol i ugazio u kuglof: Divne li slike, u tom je času zgazio svo, ali baš svo austrougarsko nasljeđe, novohrvatski korporativni kič, zasjeo je svojom petom ravno na srce općeg ukusa i svakako oskrnavio proklamiranu moralnost u kojoj se hrana ne gazi. Jer, je li, toliko je gladnih ljudi… Naš fini Džibo skače po njemu, pa to je užas. Ali, vjerujte, to je za mene najbolje što je taj čovjek ikada napravio, a mislim da će tako i ostati. Neka si stao u kuglof, neka si zgazio to licemjerno, prešećereno, gadljivo lice naše stvarnosti, neka si skočio na taj stol i po njemu prohodao kao po vodi. Lupiga…
HDS ZAMP je lani autorima podijelio 99 milijuna kuna, što je 9 posto više nego godinu ranije, ujedno i rekord, kojeg se pripisuje rastu turizma i ugostiteljstva. Deset najizvođenijih autora lani (abecednim redoslijedom, ne po zaradi) su: Ante Pecotić, Branimir Mihaljević, Denis Dumančić, Husein Hasanefendić Hus, Miro Buljan, Neno Belan, Predrag Martinjak Peggy, Tonči Huljić, Vjekoslava Huljić i Zlatan Stipišić Gibonni, među kojima su najemitiraniji zaradili oko 800.000 kuna, a oni s manje emitiranja oko 150.000 kuna. Jutarnji…
“Nekako sam polumračan tip. Ali, pisanje pjesama je imitacija života. Ako gledaš stvari oko sebe, ako si normalna ljudska osoba, nemoguće je da neke stvari ne dopru do tebe pa tako gledaš i sebi bliske ljude koji su malo zalutali i možeš ih razumjeti, čak se s njima i saživjeti. Nije sve možda ni u strasti, ali sigurno nije sve ni u cinizmu. Mislim da je cinizam jedna sigurna zona: ti stojiš po strani i pljuckaš okolo. Strast je druga priča, ti tu ideš samom sebi pod kožu, ti se razgolitiš pred ljudima, pokazuješ sebe sa svim svojim slabostima… Koliko je to teško? Nije baš pametno”, kaže Zlatan Stipišić Gibonni u intervjuu Jutarnjem.
“Kao pjesnik i kao netko tko se bavi tekstualnošću i analizom teksta, tvrdim da ti koji ismijavaju Gibonnija naprosto pojma nemaju o poeziji, što je u svakom trenutku formalno dokazivo. Stvar je u jednoj potpunoj dominaciji ironije u kulturi, a kao sredstvu odmaka od stvarnosti. Ljudi, umorni od laži sustava gdje se ta laž objavljivala gotovo isključivo kroz nakaradnu ozbiljnost i naglašenu, glumljenu emotivnost, nesvjesno su precizno detektirali da se radi baš o tome – o laži. Pa kako bi onda mogao proći autor koji se bavi nijansama i suptilnim emotivnim stanjima?”, kaže publicist Đorđe Matić, autor knjige ‘Tajni život pjesama’. T-Portal