“Jako sam ponosna na svoje učenike. Često im pokušavam objasniti kako jedno malo, dobro djelo može pokrenuti velike stvari. Ali oni toga uopće nisu svjesni. Njima je sve ovo normalno jer su naučili na komunikaciju s Noelom. Još u prvom i drugom razredu samo su gledali u asistenticu Saru kako znakuje Noeli. I tako su malo po malo naučili znakovni jezik i sad je to njima nešto potpuno normalno”, kaže nam Lovorka Madjarević, učiteljica 4.c razreda OŠ Špansko-Oranice. U razredu je 23 učenika, deset djevojčica i 13 dječaka. Svi su naučili barem njegove osnove. “A znate li da svatko od nas ima svoj znak, kao posebno ime?” – uglas nam pričaju Karla, Nika, Lara, Alan, Viktor, Andrija… Plavokosa Vita pokazuje nam da je njezino znakovno ime kad zabaci kosu preko ramena, a Emino znakovno ime je znak psa. U drugom razredu naučili su znakovnim jezikom otpjevati božićnu pjesmu koju su snimili i objavili na YouTube kanalu svoje škole. Razred će ove godine dobiti nagradu “Ponos Hrvatske”. 24sata

Do 70-ih godina prošlog stoljeća u Nikaragvi nije bilo škola niti mogućnosti za obrazovanje djece sa oštećenim sluhom, no djeca su među sobom razvila poseban znakovni jezik kojim su komunicirala u školi i kod kuće. Danas je to međunarodno priznat znakovni jezik, koji ima svoj rječnik, a novi znakovi unose se kada se javi potreba za novim riječima. Primjerice, znak za Trumpa je pokret zalizivanja kose rukom. Peščanik

Cijeli 3a razred splitske Osnovne škole Mejaši uči znakovni jezik kako bi lakše komunicirali s nagluhim školskim kolegom Bruno Pervanom. Poučava ih časna sestra Marijanka Dominiković, njihova vjeroučiteljica, koja je završila tečajeve hrvatskog znakovnog jezika. “Svladali smo osnove znakovnog jezika, jezične posebnosti, kako gledati i razgovarati s gluhim učenicima. I sam Bruno se često nađe u ulozi učitelja”, kaže Dominiković. 24sata