Koncesije na plaže u Grčkoj omogućene su prije desetak godina, na početku krize, a odluka o njima prepuštena je lokalnim vlastima. Iako su uvjeti koncesije formalno ograničeni, država “gubi bitku” s koncesionarima jer nema kapaciteta da kontrolira poštuju li se ugovori o njima. Kršenje uvjeta koncesije je sveprisutno, osobito ilegalno širenje ogradi, suncobrana i ležaljki, odnosno prisvajanje veće javne površine od dopuštenog. Očekivano, koncesionari također izbjegavaju obavezu održavanja i čišćenja prostora pod koncesijom. Bilten
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Novi Zakon o pomorskom dobru iz 2023. jasno kaže: plaže, more i obala su javno dobro i nitko ih ne smije ograđivati niti zabranjivati pristup bez važeće koncesije. Pojam „privatna plaža“ zakonski ne postoji, a svi pokušaji ograđivanja bez dozvole su nezakoniti. Čak i uz koncesiju, dio plaže mora ostati dostupan javnosti. Svatko ima pravo šetati, kupati se i koristiti obalu, a nezakonite zapreke možete prijaviti nadležnim tijelima. Ukratko – plaže pripadaju svima, ne samo onima s vilom uz more. Zgradonačelnik
Proteklih dana svjedočimo nekoliko primjera gdje ljudi prisvajaju plaže ili komade plaže te tjeraju ljude s njih, postavljaju ležaljke ili ih oglašavaju kao privatne. No samo 18 plaža u Hrvatskoj dano je u koncesiju. To su uglavnom one uz nudističke/naturističke kampove, hotele i kampove. Morski.hr…
“Koncesioniranje ne može funkcionirati drukčije, nitko ne unajmljuje plaže da bi kasnije na njima trpio one što svojim boravkom ne sudjeluju u povratu ulaganja. Problem je što se to znalo oduvijek, da bi počelo smetati nakon što je šteta već učinjena, pa su sad ostali samo strpljenje dok najam nekadašnjeg zajedničkog prostora ne istekne bez mogućnosti produljenja ugovora i grintanje kao oblik ispuštanja nervoze i umanjivanja osjećaja vlastite nemoći”, piše Emir Imamović Pirke. Express
Pitanje koncesija i prava na plaže aktualno je kod nas, pa je zato zanimljivo vidjeti sličan primjer koji se dogodio Crnoj Gori. Naime, u turistički popularnoj Budvi mještani uopće ne mogu do najljepših plaža na Svetom Stefanu, osim ako plate zakup ležaljke. Gradske vlasti predlažu zakup plaža kako bi ih građani mogli koristiti. Buka
Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ulaz na plaže pod koncesijom ne može se naplaćivati – kaže Frano Staničić, profesor upravnog prava, ali “u stvarnosti se naplaćuje… Uredba o postupku dodjele koncesija na pomorskom dobru to je omogućila, ali bez jasnog uporišta u zakonu”. Zabranjeno je i ograđivanja plaža, kaže on u intervjuu Večernjem, što znači da su privatne plaže kršenje zakona – “nikom se ne može zabraniti ulaz na područje pomorskog dobra osim ako to nije vojna luka”.
Grad Rab odlučio je urediti četiri rapske plaže Padova I, II i III te Gradska plaža Rab, i to tako da će prirodni pijesak i kamen zamijeniti – šljunkom i betonom. Građanska inicijativa Čuvajmo rapske plaže protivi se takvom uređenju, a strahuju i da će se građanima ograničiti pristup plažama jer je u planu davanje plaža u koncesiju. Gradske vlasti, naravno, kažu da neće biti zabrane pristupa plažama. Jutarnji
U Zadarskoj se županiji od 299 plaža pod koncesijom nalazi njih 12 (što je 4%), u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 25 od ukupno 280 (8,9%), u Splitsko-dalmatinskoj 85 od ukupno 345 plaža (24%), a otprilike je na državnoj razini 10-ak posto plaža pod koncesijom. Istraživanja HTZ-a pokazuju da je upravo plaža glavni okidač dolaska za čak 76% turista, piše Jutarnji, u sjeni afera Zrće i Zlatni rat…