Broj prijavljenih pjesama i ove godine potvrđuje iznimno veliki interes za sudjelovanjem na najvećem glazbeno – scenskom spektaklu Hrvatske radiotelevizije. Na natječaj je pristigla 251 prijava. Objavili su i rezerve. Ovaj put neće biti u Opatiji, već u studiju HRT-a i to u veljači. HRT… Pogledajte što kažu na popularnoj temi na Forumu.

Ova godina bila je specifična po tome jer se nije moglo kristalno naslutiti tko je taj jedan favorit. Svjetonazorski stavovi koji se dotiču i politike (jer kod nas se sve dotiče politike) donijeli su polarizaciju, a polarizacija je dobra stvar, polarizacija potiče na akciju. Polarizacija je demokracija, a ne neko jedinstvo, što je omiljena floskula loših političara. Dakle, polarizacija uz jaku podršku lokalne sredine donijela je Ognju najviše glasova publike u televotingu. I to je ono što je novo na Dori i što pokazuje da je Dora postala važna. Postalo je važno biti na njoj jer donosi korist, u medijskom, tržišnom i svakom drugom smislu. To će biti dobro i za izvođače, da konačno uđe i neki ozbiljniji sponzorski novac među mahom mlada pjevačka lica, pa da bude i nekog glamura, a ne da se vodeći domaći gastro portal pita gdje se hrane „siroti estradnjaci“ jer nisu nikog od njih nisu vidjeli u boljim opatijskim restoranima. Zoran Stajčić za Ravno do dna

Održana je finalna večer glazbeno scenskog spektakla Dore, 16 izabranih izvođača je u finalu. Žiriju, koji čine članovi HRT-ovih centara u većim gradovima, pridružili su se i iz četiri države – Slovenije, Armenije, Španjolske i Finske. Najviše glasova dodijelio Marku Bošnjaku za pjesmu “Poison Cake”. Televoting je odlučio: HRT… pogledajte jednu od najpopularnijih tema na Forumu. Za razliku od prošle godine, ove je godine izbor pjesme bio neizvjestan. Televoting je odlučio – u Švicarsku odlazi Marko Bošnjak koji je pobijedio Ogenj za 10 bodova više. Index

Više nema dvojbe, već nakon prve polufinalne večeri jasno je da je u pitanju najvažniji glazbeni događaj u produkciji nacionalne nam TV kuće. Više nema eksperimentiranja s voditeljima. Da Dora više nipošto i nimalo nije zajebancija jasno je bilo i u petnaestminutnom terminu rezerviranom za glazbenu zvijezdu. I tu u prvoj polufinalnoj večeri – u ovom slučaju Nine Badrić. U neku ruku gledali smo Eurosong u malom. Točno tako je bila posložena Dora – kao mini švedski stol Eurosonga, ali bez Šveđana u igri. Zasad je upravo to najveća novina ovogodišnje Dore, tj, natjecatelji koji uopće ne razmišljaju o Dori već odmah o Eurosongu – odmah o tome hoće li za njih glasati gruzijski pastiri, finski metalci ili estonske domaćice. O svemu se dalekosežno razmišljalo, samo o pjesmama i pjevanju najmanje. Zoran Stajčić za Ravno do dna. Najpopularnija tema na Forumu trenutno.

Na Youtube kanalu Dore možete pogledati spotove za sve pjesme koje se ove godine natječu za nastup u Švicarskoj. Više informacija i na službenim stranicama Dore, a na Forumu su dobrano popunili stranice s komentarima. Stigle i prve reakcije po društvenim mrežama. Ovaj put nema oduševljenja s rezervama. Index, Index

Ove godine je čak 221 autora i autorica poželjelo pobijediti na DORI, hrvatskom natjecanju za pjesmu Eurovizije. Rekordan broj prijava u povijesti DORE. Nije ni čudo s obzirom na fenomenalan uspjeh Baby Lasagne prošle godine. Čim je publika Eurosonga čula „Rim tim tagi dim“ odmah su zaključili da se zna pobjednik, za razliku od hrvatskog žirija koji nisu prepoznali sav potencijal te pjesme stavivši ga u rezervu. Za sada se zna da će se održati u drugoj polovici veljače, iako nije još uvijek poznato gdje, kao ni točno kada. Navodno je organizatorima važno da DORA bude vrhunski televizijski show u kojemu ima za svakoga ponešto. Potpuno pogrešno! Ako je DORA natjecanje za pjesmu Eurovizije onda bi žiri trebao odabrati od 221 pjesme one za koje misli da su konkurentne na globalnom tržištu i imaju realne šanse ostvariti izniman uspjeh na globalnoj sceni. Bez pogodovanja lokalnim skladateljima, nečijim privatnim interesima, sinovima i kćerima svojih kumova ili pak predstavnicima dijaspore koji su ‘dali sve od sebe’ da njihov ‘talentirani’ rodijak barem nastupi ako već ne i pobjedi. Dubravko Jagatić za Muziku

Hrvati su se napokon vratili u vremena kada su Eurosong gledali s nervozom utemeljenom na stvarnom pobjedničkom potencijalu natjecatelja, a ne zabludama na potezu od “pokradeni smo” do “sve je to politika”. Vratili smo se u devedesete i ovo je možda jedina situacija u kojoj je to pozitivna stvar. Na isti onaj način na koji Hrvati danas pričaju o četvrtom mjestu Doris Dragović ili Maje Blagdan i vrlo se vjerojatno ni ne sjećaju tko je tih godina pobijedio, tako nećemo pamtiti ni Švicarca ni njegovu pjesmu. Da si ne lažemo, većinu pobjedničkih pjesama, a ova definitivno neće biti iznimka. Ono što ćemo bez ikakve sumnje zapamtiti je drugo mjesto jer to je najbolji rezultat od 1993. A ako iz ovog išta možemo izvući, onda je to da se Baby Lasagna dogodio, ne zahvaljujući, već usprkos Dori. Koje je pravo rješenje za proces izbora pjesama teško je reći, ali jedno je sigurno – žiri treba mijenjati. I to ne u onom klasičnom novinarskom stilu “ovo je zločin i glave trebaju padati” već u stilu “glazba se mijenja, logično je da to učini i žiri”.

Stoga, ili ovo gledajte kao pobjedu jer smo osvojili publiku i istovremeno izbjegli to da iduće godine moramo organizirati ovaj cirkus, ili razmislimo o tome kako da promijenimo pristup. Primjerice, da Dora ubuduće ne bude mjesto na kojem između 20 dosadnih pjesama biramo najmanje dosadnu već mjesto na kojem između 20 hitova biramo najveći. Hrvoje Marjanović za Index.

Iako najpoznatije međunarodno glazbeno natjecanje službeno odbacuje politiku, upravo su političke konotacije koje ga svake godine obilježavaju. Ratuju konzervativci i wokeri, traže se bojkoti, pišu se peticije i organiziraju demonstracije, a tek je počelo – prvo je Rusiji zabranjen nastup nakon rata u Ukrajini, a sve su glasniji pozivi da se nastup zabrani i Izraelu. Valja podsjetiti na dvije ukrajinske pobjede – 2014 u doba kada je Rusija anektirala Krim, a zatim 2022. kada su pobjedu odnijeli folk-reperi Kalusch Orkestra. Sada šalju Terezu & Mariju“, pri čemu je Marija majka Isusova, a Tereza Majka kao takva. U Srbiji je trenutno favoritkinja Breskvica s pjesmom Gnezdo orlovo koja nosi dvostruke konotacije, ili otprilike: “reci mi Kosovo tako da ne kažeš Kosovo”. Španjolska će nastupiti s pjesmom Zorra, što bi otprilike bilo kao da na Dori pobjedi pjesma s nazivom “Drolja”. Oni kažu da pjesma nije seksistička već da ismijava seksiste, no ipak… Irska pak muku muči s prvom nebinarnom predstavnicom, koja ljuti desničare… Boris Postnikov uoči hrvatske Dore, za Novosti.

Pored svih mediokriteta u bijelim kožnim jaknama sa zlatnim krilima, osvježavajuće je vidjeti nešto izvorno, hrabro i duhovito – žestoki, beskompromisni umjetnički čin autentičnih munjara. Transrodni našminkani muškarci s oficirskim kapama i čupavim brkovima i rakete iz kojih ejakuliraju prskalice nisu nimalo vulgarni usporede li se sa “ŠČ svijetom” u kojem WhatsAppom kruže snimke ruskih plaćenika kako maljevima ubijaju ratne zarobljenike. Usplahireni malograđanski moralisti koji misle da muzika treba biti bezbrižna i slatka, ispražnjena od vrijednosti i stavova, u jednu riječ, retardirana, uvredljiviji su od svake zamislive i nezamislive ludosti koju bi Zoran Prodanović Prlja i Damir Martinović Mrle mogli napraviti. Njih su dvojica, napokon, napravili prvorazrednu eurovizijsku pop pjesmu zaraznog refrena, nešto što ćete pjevušiti pod tušem. “Trajna-nina-armagedo-nona” odličan je muzički izbor za kraj svijeta, u trenutku kad onaj mali psihopat pošalje nuklearne bojeve u naše susjedstvo. Opustite se, to je samo muzika. Trebalo bi, navodno, biti zabavno. Slobodna

Hrvatska je smogla hrabrosti: na Eurosong šalje skladbu “Mama ŠČ!”, odnosno Let 3 kao dokazane velikane konceptualne umjetnosti, rock teatra i rock performansa! Možda je Hrvate na ovaj iskorak ponukao i prošlogodišnji eurovizijski uspjeh srpske predstavnice Konstrakte s također konceptualnom “In Corpore Sano”, ali vjerojatno još važniji razlog za pobjedu Leta 3 leži u činjenici da je “Mama ŠČ!” jebeno dobra zajebancija na Putina i zabavna kritika odvratne ruske invazije na Ukrajinu. Usto, Let 3 su stvorili skladbu koja je “zvijer” za sebe. Kao da su sublimirali sve ono što već desetljećima tako atraktivno i inteligentno čine unutar svog, svjetski endemskog alter-rocka pa to stopili s glam-gay-punkom grupe Turbonegro, zatim s odjecima freak-rock genijalštine pokojnog Franka Zappe i prisjećanja na veličanstveni hrvatski mjuzikl “Jalta, Jalta”. Valja nam biti ponosni što na Eurosong šaljemo staljinovske brkajlije s crvenim ružem i s porukom da samo psihopati vole ići u rat. Jutarnji