Ukupna proizvodnja u Rusiji (misli se na industriju bez nafte, plina, rudarstva i građevinarstva) prema podacima Svjetske banke, 2014. godine iznosila je 233,43 milijarde dolara, a u 2019., posljednjoj godini prije pandemije Covida-19, 219,22 milijarde dolara. Najveći pad zbio se 2015. i 2016., nakon aneksije Krima. Udio proizvodnje u BDP-u Rusije je 13 posto, što pokazuje da se radi o zemlji koja se ne oslanja na proizvodnju. To nije problem ako postoji neki drugi izvor rasta BDP-a, a to je za Rusiju izvoz sirovina. Cijena nafte je usko povezana s kretanjem BDP-a Rusije; ako cijena raste, raste i BDP. Gledajući ukupnu proizvodnju po zemljama, Rusija nije ni proizvodni ekonomski div, ni samodostatna u proizvodnji. S proizvodnjom od oko 200 milijardi dolara godišnje tek je nešto bolja od Meksika. Usporede li se podaci o uvozu Rusije od 2014. do 2019./2020. s podacima o ukupnoj proizvodnji u istom razdoblju, očito je da Rusija nije nadomjestila uvoz vlastitom proizvodnjom niti je obnovila industrijske kapacitete. Uvoz iz cijelog svijeta je smanjen, a pala je i domaća proizvodnja, što je očiti simbol ekonomske propasti. Index

U siromaštvu ili u rizičnosti od njega živi čak 840.000 građana. Bez posla je 327.005 osoba, a slobodnih radnih mjesta tek je 14.304. Čak 80.500 radnika radi za minimalnu plaću od 2400 kuna neto. Zabrinjavajuća je i vojska blokiranih od 320.920 građana. Čak 115.000 hrvatskih građana prima neki oblik socijalne pomoći. Prosječna mirovina iznosi 2307 kuna, no brojni umirovljenici životare i od mirovine manje od 2000 kuna. Glas Slavonije