Azijski gradovi suočavaju se s masovnom urbanizacijom koja nadilazi kapacitete infrastrukture. Manjak od desetaka milijuna pristupačnih stanova u Indiji, Indoneziji i na Filipinima gura stanovništvo u slamove, što izravno šteti produktivnosti i zdravlju nacija. Glavne prepreke su kruti propisi, fokus investitora na luksuz i nerazvijena tržišta hipoteka. Stručnjaci sugeriraju da vlade trebaju prestati same graditi i okrenuti se poticanju privatnog sektora kroz porezne olakšice i subvencije. Rješavanje stambenog pitanja nije samo socijalni, već i ključni ekonomski test za budućnost regije. Jutarnji prenosi The Economist

Hrvatska uvodi Zakon o priuštivom stanovanju kojim država (preko APN-a) planira aktivirati oko 600.000 praznih stanova. Vlasnicima koji nekretnine godinama drže neiskorištenima, država jamči isplatu tržišne najamnine i potpunu amortizaciju troškova. Kritičari, poput udruge Pravo na grad, upozoravaju da se time javni novac prelijeva privatnicima, čime se “betoniraju” visoke cijene umjesto gradnje javnog stambenog fonda. Dok stručnjaci zagovaraju progresivni porez i ispitivanje porijekla imovine (budući da se 70% stanova kupuje gotovinom), država radije preuzima sve rizike najma na sebe, nagrađujući pasivno držanje nekretnina. Faktograf

Visoke cijene stanova nisu samo hir investitora, već posljedica kroničnog manjka opremljenog zemljišta. Izgradnja cesta, vodovoda i struje je spor i skup proces koji gradovi teško prate. Tekst ističe da rješenje leži u aktivnoj ulozi gradova (poput Beča i Amsterdama) koji unaprijed pripremaju terene i planski razvijaju velike zone. Ključno je shvatiti da veći komunalni doprinosi ne moraju nužno povisiti cijenu kvadrata, već se često prelijevaju na cijenu zemljišta. Dugoročna stabilizacija cijena moguća je samo kroz sustavno planiranje i povećanje ponude infrastrukturno spremnih parcela. Poslovni

Na RE:D konferenciji u Zagrebu istaknuto je da su cijene nekretnina u Hrvatskoj u vrhu EU-a, uz rast od 130% u zadnjem desetljeću. Iako ekonomisti rast vide kao odraz snažnog BDP-a i visokih prinosa, priuštivost je kritična: danas su potrebne 2,2 plaće za kvadrat bez kredita. Europska unija i Hrvatska odgovaraju strategijama za poticanje gradnje i brže izdavanje dozvola (cilj: 40 dana). Spas se traži u Nacionalnom planu stambene politike i EU fondovima, uz aktivaciju državnih zemljišta za tisuće novih, priuštivijih stanova kako bi mladi konačno napustili “hotel Mama”. tportal

Nizozemska osigurava kvalitetu priuštivog stanovanja kroz stroge standarde, dugoročno planiranje i model mješovitog razvoja (1/3 socijalno, 1/3 priuštivo, 1/3 tržišno). Ključ su velika proizvodnja stanova, prefabrikacija, BIM i snažno oslanjanje na najam uz institucionalna ulaganja. Gradovi se zgušnjavaju umjesto šire, a zemljišna politika (erfpacht) pomaže financiranju. U Hrvatskoj model nije izravno primjenjiv zbog drukčijeg financiranja i demografije, ali se mogu preuzeti elementi poput planiranja, mješovitih projekata i industrijalizacije gradnje. Poslovni

Država kreće u projekt priuštivog stanovanja kako bi mladim obiteljima omogućila vlastiti dom. Preko APN-a planira izgraditi 8000 novih stanova i obnoviti 9000 postojećih do 2030., uz ulaganje oko dvije milijarde eura, a do 2034. dodatnih 3,5 milijardi eura. Cilj je ublažiti stambenu krizu i podržati obitelji u stambenom pitanju. Za usporedbu, koprivnička Podravka je 1970-ih rješavala stambena pitanja svojih radnika vlastitim sredstvima: izgradila je 318 stanova, dodijelila 2815 povoljnih kredita i pomogla oko 2000 obitelji, istovremeno gradeći stambeno naselje i infrastrukturu za zaposlenike. Danica

Vlada tvrdi da Program priuštivog najma, temeljen na medijalnim cijenama, neće podići tržišne najamnine i da potiče aktivaciju praznih stanova. Arhitekt Janko Kralj oštro kritizira mjeru, naziva je „notornom glupošću“ te smatra da će dodatno povećati cijene. Sporno mu je određivanje iznosa prema medijanu, kao i isplata do 60 posto najma unaprijed, što drži nerealnim i tržišno neopravdanim. Upozorava i da program omogućuje obnovu nedovršenih stanova bez jasnih kriterija, umjesto da država tim novcem gradi nove stanove ili potiče model dugoročnog otkupa za mlade obitelji. N1

Država kroz Program priuštivog najma pokušava aktivirati prazne stanove i ublažiti stambenu krizu, pogoršanu rastom cijena i turističkim najmom. Najamnine su visoke u većim gradovima i na obali, a pad cijena stručnjaci ne očekuju bez ozbiljne krize. Program nudi vlasnicima sigurnu isplatu, ali njegov doseg zasad je neizvjestan. Paralelno se uvode porezne i zakonske mjere te nova POS-gradnja, no ključni problem ostaje nedostatna ponuda stanova. Lider

Stručna analiza predlaže da članak 22. Zakona o priuštivom stanovanju ukloni ograničenje na javne investitore i uključi privatni sektor. Time bi se kroz planske i ugovorne mehanizme osigurao minimalni udio priuštivih stanova (25%) u većim projektima, bilo unutar istog projekta, na drugoj lokaciji ili uplatom u lokalni fond. Stanovi bi ostali dostupni najmanje 30 godina. Model jača ulogu lokalnih vlasti, smanjuje prostornu segregaciju i povećava dostupnost stanova, uz neutralan ili blago pozitivan gospodarski učinak. Zgradonačelnik

APN je otvorio javni poziv za vlasnike stanova i kuća koje nisu korištene najmanje dvije godine, s ciljem aktiviranja praznih nekretnina kroz Program priuštivog najma. Vlasnici daju nekretninu APN-u na upravljanje na 3–10 godina, a zauzvrat dobivaju naknadu prema lokalnoj medijalnoj cijeni najma, isplaćenu u dvije rate. APN bira najmoprimce, upravlja najmom i pokriva razliku između priuštive i tržišne najamnine. Poziv traje do 15. veljače 2026. Zgradonačelnik