Sve počinje u regiji Kafa, gdje je, prema legendi, živio mladi pastir Kaldi. Jednog dana primijetio je da su mu ovce neuobičajeno živahne – skakale su, trčale i nikako se nisu smirivale. Kaldi ih je odlučio pratiti i otkrio kako jedu male crvene bobice s grma. Znatiželjan, i sam ih je probao – i odmah osjetio nalet energije. Kada je vijest o “čudesnim bobicama” prenio redovnicima, oni su ga, naravno, proglasili ludim i bacili plodove u vatru. – I tada se, po prvi put u povijesti, iz vatre počeo širiti božanski miris – miris pržene kave, prepričava Kristijan Iličić za HRT uz osmijeh. Legenda ili istina – tko zna? Ali jedno je sigurno: bez tog pastira svijet bi jutra započinjao puno teže.

Svaki put kad objavim nešto iz Afganistana, komentari na Facebooku budu puni mržnje. Ljudi me napadaju kao da sam ja osobno odgovoran za politiku talibana i za sve što se događa u Afganistanu. Kao da tamo ne postoje dobri ljudi. Kao da cijela zemlja nema ništa vrijedno osim zla. Da, Afganistan ima ogromne probleme. Prava žena gotovo da ne postoje. Postoji represija, postoji strah, postoji nepravda. I da, užasno je kako se prema ženama odnose, kako nemaju prava – ali što ja tu mogu konkretno promijeniti? Ali ja vidim nešto drugo — jer sam tamo bio više puta, jer sam pio čaj u kućama običnih ljudi, jer sam spavao pod istim krovom s obiteljima koje nemaju ništa, ali ti daju sve.

I da, možemo mrziti talibane. Ali nemate pojma koliko njih zapravo želi promjene i drugačiji život.  Sjedio sam i s talibanima koji imaju djecu, koji imaju kćeri, i osobno su mi rekli da žele da se njihova djeca školuju — ali da su samo mali pijuni i da ne mogu ništa. I pazite — to su ljudi koji nemaju ni jedan razred osnovne škole jer je zemlja uništena i unazađena 45 godina ratova. Zamislite kako bi izgledala naša regija da smo imali rat 45 godina bez prestanka… Kristijan Iličić na svom Facebooku.