Bakarski mareograf, najstariji analogni na Sredozemlju, već gotovo stoljeće bilježi stalni porast razine mora. Podaci pokazuju ubrzanje – s 3 mm godišnje na gotovo 6 mm prošle godine – što znači mogućih 25 cm rasta do 2050. Geološka istraživanja potkapina potvrđuju dugoročni trend podizanja mora. Posljedice uključuju sve češće plavljenje obale te nužnost prilagodbe infrastrukture i planiranja u obalnim gradovima sjevernog Jadrana. HRT

Bauštelska reportaža: Na najljepšem gradilištu uz more u Puli gradi se plaža iz snova

Zemlje poput Malte, Izraela i Španjolske već desetljećima desaliniziraju morsku vodu zbog nestašice oborina i rasta potrošnje. I Njemačka sve više razmatra ovu opciju, posebno zbog boćatog (mješavina slatkog i slanog mora) Baltičkog mora i obnovljivih izvora. No, visoki energetski troškovi i otpadna solanka i dalje su veliki problemi. Nove tehnologije, uključujući “superapsorbere” iz pelena, nude energetski učinkovitije alternative. Dok pitka voda iz mora zvuči kao rješenje, trenutačno je to još uvijek – skupa kap u moru. DW

Znanstvenici su prvi put zabilježili kako meteorološki tsunamiji uzrokuju akustičko-gravitacijske valove koji se iz mora šire do ionosfere, mijenjajući količinu elektrona. Taj “pjev mora” rezultat je energetskih valova izazvanih vremenskim nepogodama. Fenomen je dokumentirao dr. sc. Ivica Vilibić s Instituta Ruđer Bošković. Istraživanje otvara mogućnost ranog otkrivanja tsunamija putem satelita, što bi moglo spasiti živote. Posebno je pogođen Jadran, gdje su ovakvi događaji najizraženiji u uvalama poput Vele Luke, koja pamti veliki val iz 1978. HRT

Umjesto ugašene termoelektrane na ugljen sad je u jednom danskom gradiću u pogon puštena golema toplinska pumpa koja će temperaturu mora pretvoriti u 280 tisuća megavatsati energije dovoljne za grijanje 25 tisuća domaćinstava. Stanovnike južnijih mora to svakako može začuditi, ali Tobias Hirsch iz tvrtke MAN Energy Solutions objašnjava kako ta toplinska pumpa odlično funkcionira “i kod najnižih temperatura, kad Sjeverno more ima 4 stupnja ili čak i manje”. “I tad možemo još uvijek dobivati dovoljno energije iz morske vode i gradu i tamošnjem stanovništvu staviti na raspolaganje vodu zagrijanu na preko 90 stupnjeva”, kaže Hirsch. DW

Nova studija objavljena u časopisu One Earth istražuje povezanost između očuvanja morske bioraznolikosti, ljudskog zdravlja i dobrobiti. Rezultati sugeriraju da zaštićena morska područja mogu biti korisna i za planet i za ljude. Zaštićena morska područja su dijelovi oceana koje vlade zakonski priznaju kao važne za očuvanje mora, a u njima su ograničene ljudske aktivnosti. Kada neka vlada proglasi morsko područje zaštićenim, obično ondje više nije dopušteno stanovati, ribariti, graditi turističke objekte, uzgajati ribe ili bušiti naftu. Pravila variraju ovisno o lokaciji, ali cilj je omogućiti prirodi da napreduje smanjenjem ljudskog djelovanja. Green

Mora i oceani doimaju nam se beskrajnima, ali ribama ta beskonačnost ništa ne znači i ne uživaju u morskim dubinama onako kako mi mislimo, posebice otkako je čovjek premrežio morsko dno tehnologijom. Mnoge vrste riba nastanjuju određeni morski prostor u kojem imaju dovoljno hrane i razmnožavaju se, pa ako im se naruši prirodno stanište i spokoj, gube urođenu orijentaciju snalaženja u podmorju. Neki znanstvenici tvrde da bi zbog dezorijentiranih riba u morima i oceanima čije su dubine premrežili kabeli, cijevi i ostala tehnologija trebalo sagraditi podvodne mostove koji bi pomogli sačuvati neometanu mobilnost morske faune, baš kao što je napravljeno na autocestama na kopnu na kojima postoje posebni prijelazi za divlje životinje. Znanstvenici još tvrde da bi to trebalo raditi i zbog klimatskih promjena koje uzrokuju migraciju nekih vrsta riba u sjeverna mora. Lider

Fitoplankton, od kojeg u svijetu postoji oko 25 tisuća različitih vrsta, ima ključnu ulogu u prehrambenom lancu mora. Ove mikroskopske alge su osnovna hrana mnogim morskim organizmima, uključujući filtratore poput školjkaša i mnogočetinaša, kao i ličinke riba i rakova. Raznolika prehrana je bitna kako bi se osigurali svi potrebni nutrijenti i što bolje oponašala prirodna ishrana. Akvarij u Puli ima poseban odjel posvećen uzgoju sedam vrsta fitoplanktona kao hrane za periske, što ga čini jedinstvenim. Green

Milijunima godina, minerali i soli teku iz rijeka u mora i oceane. Voda iz mora i oceana, kao i svaka druga voda, gubi se isparavanjem, a sol ostaje otopljena i čini preostalu vodu sve slanijom. Dio oceanske soli također se proizvodi procesima kao što su hlađenje magmatskih stijena Zemljine kore ili trošenje stijena i sedimenata na dnu oceana. Izvori soli su i čvrste i plinovite tvari koje izlaze iz Zemljine kore podvodnom vulkanskom aktivnošću, piše Krstarica. Osim prirodnih pojava i procesa, na kemijski sastav morske vode utječe i život u moru. N1

Uranij se u morskoj vodi nalazi u obliku uranilnog iona, UO22+, dakle u oksidacijskom stanju VI. Privučen negativnim nabojem „radne elektrode“ (WE), on se veže za polimer PAF-E, pa se potom, primanjem elektrona, reducira u UO2+. No u tom stanju ostaje samo milisekundu, jer se polaritet elektrode mijenja frekvencijom od 400 Hz. Posljedica toga je da katoda postaje anoda, pa UO2+ gubi elektron (oksidira se), no ne vraća se u oblik UO22+ nego reagira s natrijevim ionima (Na+) stvarajući žuti talog pomalo neodređenog sastava, Na2O(UO3⸱H2O)x. No ima o kemiji još. Koliko se na radnoj elektrodi (WE) može nataložiti uranija, točnije njegovog žutog taloga?

Odgovor je: nakon devet dana elekrolize morske vode svaki gram elektrode vezao je 6,0 mg uranija, a na kraju pokusa – nakon 24 dana – udio uranija na elektrodi se udvostručio.  Rekli bismo mnogo – jer toliko uranija (12,6 mg) ima u nešto manje od četiri tone morske vode – no ne treba zaboraviti da se pri procesu troši električna energija. Isplati li se to? Rekao bih da se isplati. I more je energent, kaže Nenad Raos za Bug.