Kolumna Marka Lista za Poslovni razbija uvriježenu tvrdnju da građanima nedostaje svijest o razvrstavanju otpada i tvrdi suprotno: problem je u loše dizajniranom sustavu. Svijest nije rezultat kampanja i moraliziranja, nego navike koje nastaju kad su pravila jasna, infrastruktura dostupna, a povratna informacija pravedna i vidljiva. Poseban naglasak stavlja se na biootpad kao test funkcionalnosti sustava. Autor zaključuje da ljudi uglavnom rade ono što je najlakše, pa je odgovornost na sustavu da poželjno ponašanje učini jednostavnim, logičnim i smislenim.

Hrvatska je prošle godine prikupila 1,88 milijuna tona komunalnog otpada, uz 49 % odvojenog prikupljanja – rast, ali i dalje ispod cilja od 55 % za 2025. Najviše otpada odvaja Prelog (67,8 %), slijede Mursko Središće i Buzet, a među većim gradovima prednjače Osijek, Slavonski Brod i Varaždin. Zagreb bilježi napredak, dok Split i Zadar zaostaju. Problem su nečistoće u biootpadu i visoki udio otpada koji završava na odlagalištima. Najgori rezultati bilježe se u Imotskom, Korčuli i Obrovcu. Regionalne razlike ostaju velike, posebice između sjevera i juga. tportal

Kao i prošle godine, rezultati istraživanja Mastercarda objavljeni u utorak, pokazuju da je gotovo četvrtina građana dobro upoznata s konceptom održivosti. Više od prosjeka su upoznati muškarci (26 posto) u odnosu na žene (21 posto), kao i oni višeg socioekonomskog statusa, odnosno visokoobrazovani (28 posto) i građani s prihodima iznad 1600 eura mjesečno (34 posto). Podaci pokazuju i da su Hrvati spremni platiti više za proizvode iz ekološkog uzgoja (43 posto), kao i za proizvode i usluge brendova koji su društveno odgovorni (42 posto). Klikaj

“Stislo je mene, moj sinko, sa svih strana, ali nekako prepinjem, ni sama ne znam kako. Moglo je biti i gore, sve si nekako mislim. Sad me ipak najviše žuljaju one četiri plastične kante za smeće poslagane tamo gore po bojama: zelena i smeđa, plava i žuta. Dovezli ih prije godinu dana k’o da sam nekakvo poduzeće, pa sad zjape prazne jer ja nikakvog smeća nemam: ljuske od krumpira i luka, lupine jaja i pokoji komadićak buđavoga kruha ionako pokljucaju kokoši ili kakva druga šumska živina, a papirnata ambalaža završi u peći. Znaju to i smetlari pa više ne dolaze, samo svakog mjeseca ispostave uplatnicu na 50 kuna ili tih nekih eura, vrag će ga znati”, jada se baka Ljubica. Pokraj njene kuće postavljeno je pravo reciklažno dvorište za odvajanje otpada iako ovaj zaselak ima samo troje stanovnika. Novosti

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Riva Pauletić (@thatgirlriva)

Hrvatski šampioni u odvojenom prikupljanju komunalnog otpada, male međimurske općine, po stopi odvajanja stale su uz bok najnaprednijim europskim sredinama, dok hrvatski prosjek ostaje ispod 20 posto, a neki se gradovi, među kojima i županijska središta, još uvijek nalaze na nuli. Rezultati su to Preliminarnog izvješća Zavoda za zaštitu okoliša i prirode o odvojenom sakupljanju komunalnog otpada po općinama i gradovima. Od deset općina i gradova s najvišom stopom odvajanja u Hrvatskoj, devet je iz Međimurske županije. Međutim, kada pogledamo ostatak Hrvatske, vrijedi ona stara – što južnije, to tužnije. Posebno se ističu područja uz nacionalne parkove i more, gdje se otpad u manjoj mjeri ili gotovo i ne odvaja. Green

Zadranima će se od travnja odvoz otpada naplaćivati prema količini. Već su dobili nove zelene čipirane spremnike kojima se aktivira naplata po broju pražnjenja. Maksimalni broj pražnjenja kanti po kućanstvu je 8 puta mjesečno, a ako građani budu odvajali smeće mogu pražnjenje svesti na dva do tri puta mjesečno i smanjiti račun na 2,4 kune po pražnjenju. Također, u Zadru se naplaćuje samo odvoz otpada iz kanti za mješoviti komunalni otpad. HRT…

Prelog je najuspješniji hrvatski grad po odvajanju otpada. Prema podacima za 2018., taj grad je na 62,79% odvajanja i odavno je ispunio cilj od 50% koji je Europska komisija zadala Hrvatskoj za 2020. Hrvatski prosjek je oko 30%, a najveći problemi su Zagreb, koji je na 10,70% i Split, na samo 2,39% odvojenog skupljanja otpada.

Što više korisnog otpada budemo odvajali, primjerice plastike, više ćemo novaca morati plaćati oporabiteljima da tu plastiku preuzmu na reciklažu jer kod nas takvih oporabitelja nema, a Kina europsku otpadnu plastiku više ne uzima. Cijena je sto eura po toni, bilo bi jeftinije kad bi oporabitelje imali kod kuće, piše Novi list nakon sastanka hrvatskih gradonačelnika s ministrom energetike i zaštite okoliša Tomislavom Ćorićem.

Ljubljana je prva među glavnim gradovima Europske unije s 67% primarno odvojenog otpada te spaljuje samo 1% otpada, piše T-Portal koji im je otišao u posjetu da prenesu znanje. Dakle, građanima je omogućeno besplatno odlaganje papira, stakla, plastike i ambalaže, dok se posebno naplaćuje miješani komunalni otpad i biootpad. Svaka obiteljska kuća pak ima svoje četiri kante koje je dužna držati na privatnom zemljištu, a naplata se obavlja ovisno o njihovom kapacitetu i učestalosti odvoženja. Temeljna je, kažu, bila promjena filozofije – “u jednom trenutku shvatili smo da se ne trebamo baviti kantama, nego ljudima, te da s njima trebamo ozbiljno komunicirati”.