Hrvatska nije kadra trajno privući radnu snagu koja bi nadomjestila onu radnu snagu koju gubimo, piše Josip Lučev u analizi perifernosti i rentijerstva hrvatske ekonomije. Uz dezindustrijalizaciju Hrvatsku karakterizira smanjen utjecaj sindikata, veliki trgovinski deficit i dominacija usluga u izvozu. U dugom roku, koji je jedini ispravan pogled, oslonac na doznake iseljenih radnika nije održiv model nego jednogeneracijski: Hrvatska nije država mladih i ovakva emigracija neće biti moguća u svakoj generaciji, a vrlo se negativno odražava na sustave poput mirovinskog i zdravstvenog. Iz perspektive periferne prirode gospodarstva Hrvatske, emigracija je rezultat ekonomskog integriranja u uvjetima niske produktivnosti i duboke recesije s područjima solidnog rasta i visoke produktivnosti. U tim okolnostima je Hrvatska postala veliki izvoznik rada. Ideje