Istraživanja su pokazala da je 70 posto ljudi najmanje jednom osjetilo ovaj psihološki fenomen zbog kojeg se osjećaju nedovoljno sposobno, neadekvatno, da ne zaslužuju određenu poziciju ili posao te strahuju da će jednom netko otkriti da zapravo nisu talentirani ni vješti. Njima je izuzetno teško prihvatiti vlastiti uspjeh, a javlja li se imposter sindrom često, postoji velika šansa da će ih spriječiti da ispune svoj puni, stvarni potencijal. Od toga su patili i pate brojni poznati, od Alberta Einsteina do Meryl Streep. Novo Liderovo Mikroučenje nudi rješenje kako zaustaviti iracionalne misli i realnije gledati na vlastite sposobnosti.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Stručnjaci ističu da inteligentni pojedinci često pate od postavljanja nerealnih standarda i osjećaja nepripadnosti, što vodi do potiskivanja vlastitog identiteta i sindroma varalice. Sram djeluje kao mehanizam povlačenja, stvarajući začarani krug usamljenosti. Ipak, rješenje leži u osvještavanju tih obrazaca i otvorenosti. Prepoznavanjem strukture srama i poticanjem suosjećanja prema sebi, visokointeligentne osobe mogu integrirati potisnute dijelove ličnosti i ostvariti autentičnu bliskost s drugima, unatoč osjećaju različitosti. Index
Imposter sindrom se javlja kada osoba vjeruje da je njezin uspjeh posljedica sreće ili tuđe pogreške te strahuje od trenutka kada će netko iz okoline ‘otkriti’ da nije dovoljno sposobna. Događa se kada osoba svoja postignuća pripisuje vanjskim okolnostima, a ne vlastitim sposobnostima, trudu ili zaslugama. Istovremeno ima i nerealnu sliku o tome što znači biti dovoljno dobar ili sposoban. Vjeruje da kompetentnost znači nikada ne griješiti, uvijek znati sve, biti savršeno pripremljen i imati stalnu kontrolu, što je, naravno, nemoguće. Imposter sindrom relativno je nov pojam u psihologiji i psihoterapiji. Nije klasificiran kao službeni psihički poremećaj, ali je povezan s mentalnim zdravljem. Posebno pogađa ljude iz manje privilegiranih grupa i da je to posebno vidljivo ondje gdje je netko “prvi”, “rijedak” ili svojevrsni “izuzetak”, a hrani se osećajem da “ne pripadaš”. Psihologinje za Novosti.
Sindrom varalice, unutarnja borba s osjećajem nesposobnosti unatoč postignućima, čest je fenomen koji pogađa ljude svih profesija i životnih faza. Njegovi korijeni često leže u visokim očekivanjima iz djetinjstva ili stresnim situacijama u odrasloj dobi. Ključ za prevladavanje leži u usvajanju mentaliteta rasta – vjerovanju da se sposobnosti razvijaju kroz trud i učenje. Priznavanje malih koraka, prihvaćanje pohvala, suočavanje s izazovima kao prilikama i okruživanje pozitivnim ljudima pomažu u izgradnji samopouzdanja. Budite strpljivi prema sebi i prepoznajte sindrom varalice kao signal da napredujete, kažu na Lideru.
Imposter sindrom, poznat i pod nazivom sindromu varalice karakterizira sklop misli, osjećaja i ponašanja u čijoj je podlozi osjećaj manje vrijednosti unatoč uspjesima koje osoba postiže. Karakterizira ga uvjerenje da su postignuća rezultat sreće, a ne vlastite sposobnosti. Istraživanja su pokazala da se javlja i kod žena i kod muškaraca te kod ljudi različitih kultura i zanimanja. Prepoznavanje problema ključno je u borbi protiv sindroma. Važno je otvoreno razgovarati o svojim sumnjama te preispitati negativna uvjerenja. Umjesto da se pokušavamo uvjeriti da nismo nesposobni, trebamo prihvatiti trenutnu stvarnost te se suočiti s izazovima. Koristeći humor i tehnike disanja, možemo ublažiti negativne emocije. Važno je shvatiti da samo zato što osjećamo nesigurnost, to ne znači da nismo kompetentni. (Mixer.hr)