Tko razbija hrvatsku desnicu? Svakako ne hrvatska ljevica koja već dugi niz godina nema ama baš nikakva utjecaja na rad i kadrovski sastav policije i DORH-a. Sumnja bi prije mogla pasti na tipove poput državnoga tužioca Ivana Turudića, HDZ-ova čovjeka za specijalne operacije, koji nemilosrdno progoni Josipa Dabru, i kojeg opozicija uporno pokušava ukloniti s funkcije, ali bez izgleda za uspjeha, jer ga – eto nezgode – svojim glasovima štite parlamentarni zastupnici Domovinskog pokreta, uključujući Josipa Dabru. A i o samoj će se hrvatskoj desnici zacijelo stvoriti drukčija predodžba kada se pokaže da je jedan od osnivača neoustaškog DP-a – Mario Radić – zapravo srpski špijun.
Djeluje prilično glupo, no ovdje nam nije namjera baviti se ograničenim kapacitetima Dabrina uma. Važnije je konstatirati da čovjek koji kao “76. glas” u Saboru osigurava stabilnost vladajuće većine smatra da policija i tužilaštvo rade za račun notornoga srpskog špijuna, da vladajući aparat već trideset godina štiti jednog ubojicu, lopova i okupatorskog slugu, da ga čak i danas opslužuje povjerljivim informacijama, a ipak on, Dabro, kao “76. glas” u Saboru, tome vladajućem aparatu – oličenom u figuri tužioca Turudića – poslušno udjeljuje podršku i jamči opstanak. Viktor Ivančić za Novosti.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Pobjeda grupe Lelek na Dori tumači se prije kao rezultat fantasy estetike i tržišne privlačnosti nego domaće retradicionalizacije, smatraju Aleksej Gotthardi Pavlovsky i Zoran Stajčić u razgovoru za tportal. Njihovu pjesmu vide kao „fantasy etno“, uklopljenu u globalni trend mitološke ikonografije. S druge strane, nastupi i izjave političara poput Josipa Dabre te fenomena Thompson pokazuju čvrstu vezu glazbe i ideologije. Dok jedni u umjetnosti vide univerzalne estetske vrijednosti, drugi upozoravaju na političku instrumentalizaciju glazbe, pri čemu tržište u konačnici nagrađuje ili kažnjava poruke, navodeći primjere Boba Dylana i Joan Baez u SAD-u 60-ih, odnosno Thompsona kod nas, koji je na sasvim drugom polu aktivističkog, tj. političkog spektra.
Saborski zastupnik Josip Dabro objasnio je da je rođen 1983. u Beogradu zbog majčinih komplikacija u trudnoći, no deset dana kasnije vraćen je u roditeljski dom u Odžaku, Bosna i Hercegovina. Tijekom rata 1992. godine obitelj se preselila u Otok kod Vinkovaca, gdje Dabro danas živi. Istaknuo je i da je njegov otac bio hrvatski branitelj od početka do kraja Domovinskog rata, a činjenicu da mu je majka Srpkinja nikad nije skrivao. Vijest dolazi nakon kontroverze izazvane njegovim pjevanjem ustaških stihova. Dnevnik… Dabro je reagirao na naslovnicu Nedjeljnog Jutarnjeg lista, poručivši da “zna da smeta” te optuživši “moćne ljude” i “strukture iz sjene” da stoje iza napisa o njegovoj obiteljskoj prošlosti. Index
Slučaj Josipa Dabre izazvao je napetosti unutar vladajuće koalicije. HSLS poručuje da problem nije Domovinski pokret, nego osobno Dabro te traži njegovo udaljavanje iz većine, uz rok za “resetiranje” odnosa. DP odbacuje optužbe i govori o ideološkoj hajci te dvostrukim kriterijima prema desnici. HDZ tvrdi da ultimatuma nema i da je Vlada stabilna, dok SDP cijelu situaciju naziva političkim igrokazom i poziva na izbore. Rasprava se pretvorila u međusobne optužbe o radikalizmu, stabilnosti i odgovornosti, uz najavu daljnjih razgovora unutar koalicije. HRT