„Kada zagrebački imam Mirza ef. Mešić proziva Zapad za ksenofobiju, rasizam i islamofobiju, manjka mu samokritike, pogled u zrcalo. Smatram da nema moralno pravo soliti pamet nama zapadnjacima i drviti o islamofobiji i ksenofobiji sve dok kršćani u islamskim zemljama ne dobiju ista prava kao muslimani u Europi, pa i u RH. Ako smo tako dekadentni i moralno iskvareni, rasisti, zašto dolaze ovamo na truli Zapad? S obzirom na ‘tolerantni’ tretman koji nemuslimani imaju u islamskim zemljama, koji razuman čovjek ne bi bio islamofob?“, pita se Ivica Šola.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147Danas je Turska vodeći financijer izgradnje džamija na zapadnom Balkanu. To nije bio slučaj u prvim godinama nakon raspada bivše Jugoslavije. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, oko 600 džamija je potpuno uništeno, a stotine drugih oštećene. Tek nakon napada 11. rujna 2001. i dolaska Erdoğana na vlast 2002. godine, Turska je postupno preuzela vodeću ulogu. Turska sebe vidi kao nasljednicu Osmanskog Carstva na zapadnom Balkanu i naglašava svoj status regionalne sile. Tu se ne radi samo o vjerskoj politici Erdoğanove Stranke pravde i razvoja (AKP). Izgradnja džamija samo je jedan dio turske infrastrukturne politike – ne samo na zapadnom Balkanu, već i na Kavkazu, u srednjoj Aziji, sjevernoj Africi i podsaharskoj Africi. Izgradnju džamija treba promatrati u širem geopolitičkom kontekstu. DW
Francuski predsjednik Emmanuel Macron stao je na stranu srednjoškolke koja je pod policijskom zaštitom jer je javno na Instagramu izjavila, između ostalog, da je islam sranje. Zakon je jasan: imamo pravo bogohuliti, kritizirati, karikirati religije. Republikanski poredak nije moralni poredak… ono što je zabranjeno zakonom je izazivanje mržnje i napadi na dostojanstvo – kaže Macron. Index…
Nizozemski desničar Joram van Klaveren i bliski suradnik islamofoba Geerta Wildersa prešao je na islam dok je pisao knjigu protiv islama
“Povećan broj ratnih izbjeglica s Bliskog istoka, kao i s njima u pravilu nepovezanih vehabijskih terorističkih napada u Zapadnoj Europi, omogućili su da već dugo prisutna islamofobna retorika dobije politički legitimitet. U raznim teoretiziranjima ‘sukoba civilizacija’ sasvim se međutim previđa duga i važna prisutnost islama na europskom kontinentu, osobito na Balkanu. Stvarni izazovi pred kojima se nalaze te zajednice vrlo su daleko od ‘križarskih’ fantazija koje iskazuju europski političari”, piše Le Monde Diplomatique.
Krajem prošlog mjeseca, reporter Assed Baig ostao je bez posla, a Nadia Chan bez svojih profila na društvenim mrežama jer su govorili o odnosu britanske vlade prema islamskoj zajednici. Evo reportaže koja je izazvala buku. Priča postavlja pitanje: tko smije, a tko ne smije u medijski mainstream? Kome je dopušteno sudjelovati u javnom prostoru i tko ga s druge strane oblikuje tako da reproducira dominantnu ideologiju? Maz.hr
“Suvremeni zapadni rasistički diskurs o islamu hranjen je pretpostavkom o inherentno nespojivim razlikama između te religije i kršćanstva koje se dokazuje dugom poviješću njihova rivalstva. Suprotno tome, novija istraživanja pokazuju kako su počeci islama usko povezani s kršćanskom tradicijom, pa je i sam Isus, neovisno o kasnijem, politički motiviranom potiskivanju, u Kuranu zauzimao važno mjesto”, piše Lemondediplomatique.
Priča Indijke Jahanare dokaz je da je znanje doista moć, naime ona je nakon razvoda od muža ostala bez svega, nije smjela posjećivati djecu, nije dobila imovinu koja joj pripada, a pomoć nije dobila ni od lokalnog suca. Stoga je odlučila sama proučiti islamski zakon i postati kazi, sudac. Učenjem je doznala da u islamu brak nije sakrament, već legalan ugovor čije odredbe i uvjeti moraju biti pregovoreni, te da Kuran ženama daje pravo na život, obrazovanje, vlasništvo, slobodu izbora. Stoga je postala aktivistkinja za ženska prava. Vox Feminae, Guardian
Posjet američkog predsjednika Donalda Trumpa Saudijskoj Arabiji u svibnju bio je njegov prvi predsjednički posjet stranoj zemlji. Iako je tom prilikom dogovorio pola bilijuna dolara vrijedne vojne i trgovačke dogovore, ovaj diplomatski potez shvaćen je kao neka vrsta mobilizacije konzervativnih sunitskih vlada protiv Irana, čime je, upozoravaju Novosti, „do kraja smrvljeno i ono malo dobre volje“ koje su zapadne zemlje i Iran pokazale kad su 2015. potpisale sporazum o nuklearnom naoružanju.