Ako ste milenijalka koja je uz to i feministica, možda će vas prestraviti broj mladih djevojaka koje na koncertu vrište dok im Hiljson Mandela s ružičastim pletenicama ushićeno naređuje da ga mole i preklinju da pjeva „Neće ku***“. Šoubiz? Možda, ali ostaje činjenica da ta mentalna slika dokazuje kako je lako manipulirati masom djevojaka i tjerati ih da se ponižavaju pred popularnim muškarem na poziciji moći. Gotovo distopijski prizor: muškarac zove svoje frendove da se grupno seksaju s djevojkom koja je „nimfomanka“, „drolja“, kroz nju je prošla „magistrala k****”, a mlade djevojke u transu pjevaju. Takvi tekstovi koji su više pravilo nego iznimka objektiviziraju i ponižavaju žene… Ukratko, neki trendovi s društvenih mreža zapravo su mizoginija upakirana u pop fenomen. No, generacija Z ograđuje se od bilo kakve kritike pod izlikom da je u današnjem liberalnom društvu “fašistički” kritizirati glazbu. Ili bilo što drugo. Elle
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
U emisiji “Nedjeljom u dva” o tome su govorili Ivan Hilje, poznatiji pod umjetničkim imenom Hiljson Mandela, i Baks, pravog imena Bartol Stepanić. Pričamo o glazbenom podžanru koji je nastao iz hip hopa na jugu SAD-a i značajno je drugačiji nego sve što ljudi danas misle. On je trap, zamka. Priča o stvarima s kojima su se ljudi suočavali i izvorno je dosta materijalistički nastrojen. Priča se o skupim autima, novcu, bijegu iz siromaštva. Ako gledamo kao glazbu to je malo jači i simplificiraniji rap s nabrijanijom uličnom notom. Tematski prevladava materijalizam, što je potaknuto snovima o brzom bogaćenju u jeku siromaštva. U trap pjesmama često se spominje i mizoginija – ponižavanje žena, što je odraz hiperseksualiziranog pogleda na svijet. HRT… imate priliku i vi dati svoj komentar na Forumu
Hiljson Mandela za VIDA art: Je li trap novi punk?