Ako je suditi po aktualnoj polemici pisca Miljenka Jergovića i lingvista te profesora na Filozofskom fakultetu Mate Kapovića, sudbonosno sociolingvističko pitanje na hrvatskoj i regionalnoj sceni u današnjem vremenu jest – burek. Burek u Hrvatsku nije došao iz BiH, nego, po svemu sudeći, u 20. stoljeću s albanskim pekarima, piše u Kapovićevoj knjizi. U prilično detaljnom odgovoru objavljenom u današnjem broju 24 sata, Jergović ovaj argument pokušava opovrgnuti: iz turskog je uzeta riječ, ali u našim jezicima ta riječ označava nešto drugo. Onaj tko je u životu uživo vidio, pa još i pojeo, peynirli börek zna da je bosanska pita sirnica, koju Kapović smatra ‘burekom sa sirom’, ima više sličnosti sa zagorskim štruklima, nego s peynirli börekom.
Hrvatski termini izgledaju mi dosta logičnije od bosanskih – iako nikako ne niječem Bosancima i Hercegovcima pravo da govore kako god hoće pa makar istu stvar s različitim punjenjem nazivali potpuno različito – odgovorio je Kapović, koji je, kako kaže, svugdje jeo bureke. tportal
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Njegova masnoća burek prvo je pravo fast food jelo u Hrvatskoj i najpoznatiji ljubavni trokut. Ali gdje je nastao burek i kako je dospio do nas? Odgovore su Knjaz i ekipa potražili u kolijevci bureka, Turskoj, i glavnom gradu burekoljubaca, Sarajevu. Pretpostavlja se da je porijeklo izvornog bureka iz središnje Azije, a pravili su ga nomadi od tankog, vučenog tijesta. Negdje nakon 11 stoljeća, vjeruje se, razvila se prva stalna tehnika pravljenja ove mnogima slasne delicije. U Turskoj postoji oko 345 vrsta bureka, što će reći kako nije nužno samo s mesom. HRT (epizoda se može pogledati na HRTi)
Ćevap je svoju popularnost dosegnuo ranih sedamdesetih, a u BiH ga do 1900. nije bilo, iako se ta zemlja smatra ‘njegovom domovinom’. Mnogi izvori navode da su ćevapi zapravo preteča osmanskih ćufti, a kasnije kebaba, koje su prodavale na ulicama još u 15. stoljeću. Utvrđeno je da je burek predstavljen na stolu osmanskog sultana u 15. stoljeću, dok je na prostoru bivše Jugoslavije prvi put spomenut u Skoplju 1452. godine, a potom 1489. u Sarajevu i Novom Pazaru. O tome je li postojala jugoslavenska kuhinja, kako je nastala, čiji je ajvar i drugi pripravci, odgovore možete pronaći u, za hrvatske prilike, neobičnoj knjizi. Riječ je o historiografskom zborniku ‘Bratstvo i jedinstvo za kuhinjskim stolom: Hrana u socijalističkoj Jugoslaviji’, u kojem je skupljeno 14 znanstvenih tekstova o hrani u socijalističkoj Jugoslaviji. tportal
Netflixov dokumentarac prikazao je Split kao grad kojem su tradicionalna jela – burek i ćevapi
Na zagrebačkoj tržnici Utrina krajem lipnja otvoren je kiosk Pita Cut, u kojem tradicionalni burek i pite ispod sača sprema bračni par Sarajlija. Dobro im ide, ljudi u redovima čekaju da kupe burek. Otkrio ih je i Miljenko Jergović: Čovjek ne jede kao tabula rasa, nego jede iz bogatog i strašnog životnog iskustva. Čulo okusa je čulo u kojem su najviše i najprije sadržane čovjekove traume, nevolje, strahovi. Čulo duše čulo je okusa. Čujem da je Marcel Proust o tome nešto znao. Šteta, međutim, ako se niste odmakli od Prousta. Bezazlena, bezbroj puta ponovljena uzrečica glasi: sve su pite pitice, samo burek pitac! Na neki način na njemu se, na bureku, završava priča o pitama. Ali na ovom svijetu nezaboravnih je bilo sirnica i zeljanica. Asketi su najskloniji krumpirušama.
“Srpski redatelj i scenarist s newyorškom adresom Vladan Nikolić osmislio je načelno zgodnu pričicu o ljudima sa svih strana planeta čiji se putovi isprepleću na eskapističkom raju egzotična Khronosa, dok svijet potresa ekonomska kriza, a koje će povezati ukusna hrana – Burek. Riječ je o komediji dobrih namjera, ali slabe egzekucije”, piše Marko Njegić. Slobodna