Članak na Dezeenu predstavlja devet iznimnih stambenih projekata u Europi koji su ušli u uži izbor nagrade Dezeen Awards. Ovi primjeri demonstriraju kako suvremena arhitektura reinterpretira lokalni kontekst: od londonske kuće obložene plutom i škotske kolibe od lokalnog kamena, do drskog spoja brodskog kontejnera i irskih ruševina. Kroz projekte u Grčkoj, Švicarskoj, Danskoj i Belgiji, fokus je na održivosti, uporabi industrijskih materijala poput valovitog metala te očuvanju povijesnih struktura kroz moderne ekstenzije koje poštuju tradiciju, ali ne bježe od inovacije.

Ne reklamiramo najpoznatiji lanac restorana brze hrane, nego smo i sami fascinirani nakon posjete našeg urednika Subotici, najsjevernijem gradu u Srbiji s oko 100 tisuća stanovnika. Pokraj multi-kulti vibre, lijepe uređenosti i arhitekture samog grada (koji mnogi nazivaju muzejom secesije na otvorenom), zapeo nam je za oko njihov McDonald’s, za koji mnogi kažu da je najljepši u Europi. Prije svega – lokacija. Nalazi se u sklopu kompleksa povijesne zgrade u kojoj djeluje skupština, ali i druge institucije (tzv. Gradska kuća). Za razliku od većine lokacija širom svijeta, gdje interijer izgleda gotovo identično, ovdje je priča potpuno drugačija. Ovaj McDonald’s nije “preuredio” prostor – već se uklopio u njega. Moderni elementi su svedeni, diskretni i podređeni arhitekturi. Nema agresivnih boja ni tipičnog dizajna koji dominira u drugim restoranima ovog lanca. Zbog toga mnogi posjetitelji prvi put ni ne shvate odmah gdje se nalaze – dok ne primijete poznati logo. Premda ima boljih restorana, ovo je samo primjer zanimljivog kontrasta simbola uniformiranosti i brzine te povijesne arhitekture i nešto sporijeg ritma života. Kako kažu na portalu Serbia.com, to je jedan od rijetkih primjera gdje lanac brze hrane postaje dio kulturnog nasljeđa grada. Pisali i na Baušteli, Graziji…

U mirnom zagorskom mjestu Ključ nedaleko od Novog Marofa smjestila se Rabuzinova kuća, mjesto koje i danas čuva duh jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika Ivana Rabuzina (Ključ, 27. ožujka 1921. – Varaždin, 18. prosinca 2008.). Ova kuća nije samo obiteljski dom, već i simbol stvaralaštva koje je iz skromnih početaka dosegnulo svjetsku prepoznatljivost. Poznati umjetnik svjetskog glasa prepoznatljivog je stila, čijim opusom dominiraju pejsaži, a neki ga povezuju s naivom. Autor je i pokala za Hrvatski nogometni kup, poznat i kao Rabuzinovo sunce, a kako je do toga došlo otkrio je lani Antun Vrdoljak za Večernji list. Rabuzinova kuća danas djeluje kao memorijalni prostor koji povremeno posjetiteljima omogućuje uvid u umjetnikov život i rad, a ovih dana privlači pozornost jer su je uključili u program Rabuzinovih dana. Klikaj

Hidden Architecture nije klasičan projektni ured, već utjecajna online platforma koju su 2015. pokrenuli španjolski arhitekti Alberto Martínez García i Héctor Rivera Bajo. Njihov cilj je istraživanje i katalogiziranje arhitekture koja se nalazi na margini službenog diskursa, fokusirajući se na projekte koji su često zanemareni ili “skriveni” od glavnih struja. Portal služi kao pedantno uređen digitalni arhiv koji kroz kritičke eseje, detaljne nacrte i fotografije redefinira povijest gradnje izvan komercijalnih okvira. Platforma se opire brzoj konzumaciji sadržaja, nudeći dubinski uvid u odnos između krajolika, politike i izgrađenog okoliša. Umjesto modernih trendova, ova stranica slavi bezvremenske koncepte poput platformi, podzemnih struktura i kamuflaže, podsjećajući nas da je prava vrijednost prostora često u onome što nije odmah uočljivo. Kroz ovaj atlas, arhitektura prestaje biti samo vizualni objekt i postaje složen intelektualni proces. U Hrvatskoj spominje Haludovo, npr.

Poput Esperanta, brutalizam je nastao iz visokih ideala o univerzalnosti, no stvarnost ga je oblikovala drugačije. Nazvan po sirovom betonu (béton brut), stil je procvao nakon Drugog svjetskog rata kao brzo i jeftino rješenje za obnovu gradova i kampusa. Iako su ga pratile asocijacije na birokraciju i totalitarizam, brutalizam danas doživljava renesansu. Dok su neka zdanja srušena zbog lošeg održavanja, majstori poput Le Corbusiera i Kenza Tangea stvorili su ikone koje, zahvaljujući društvenim mrežama, privlače nove generacije zaljubljenika u “budućnost koja se nikada nije dogodila”. Open Culture

Čileanski arhitekt Smiljan Radić, 55. dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu, iznenadio je javnost svojim trijumfom. Poznat po enigmatičnim djelima poput Paviljona Serpentine, Radić odbacuje ulogu moralnog autoriteta u arhitekturi. Naglašava da njegovi radovi nisu “propovijedi” o dobrom ili lošem dizajnu, već plod dijaloga s uskim krugom umjetnika. Unatoč globalnoj slavi, ostaje vjeran privatnosti: njegova tvrtka nema web stranicu, a društvene mreže smatra beskorisnim alatima koji potiču besmisleno djelovanje. Za njega je arhitektura strpljiva, metaforička i lišena univerzalnih poruka. Nisam protiv toga, samo ih jednostavno ne koristim. Ne smatram to korisnim alatom za posao koji radim. Kao da vam netko da bušilicu i vi se osjetite pozvanim da izbušite rupe svugdje. Dezeen

McMansion Hell je puno više od običnog bloga s ružnim kućama – to je digitalna lekcija iz arhitekture zamaskirana u vrhunski sarkazam. Stranicu je 2016. pokrenula Kate Wagner, kritičarka arhitekture, s ciljem da objasni zašto nas određene moderne vile podsvjesno iritiraju. Termin spaja “McDonald’s” i “Mansion” (vila). Označava ogromne, generičke kuće građene krajem 90-ih i početkom 2000-ih koje pokušavaju izgledati luksuzno, ali su zapravo loše projektirane i građene jeftinim materijalima. Glavna atrakcija su fotografije kuća s nekretninskih oglasnika (poput Zillowa) na kojima autorica crvenim flomasterom dopisuje komentare. Ti komentari pogađaju točno u sridu.

U zemlji u kojoj se za postpotresne obnove samo pri saniranju muzejskih ustanova troši i po šest, sedam, osam… tisuće eura po kvadratu, problem je sanirati i očuvati Magašev Poljud? Sramota je što dopuštamo da se i raspravlja o ičemu drugom. I valja kontinuirano isticati kako je – bez obzira na sve održane tribine, sastanke i plaćene članke kojima se zagovaraju primarno interesi onih koji bi iz sve ove frtutme nastale idejom “opravdanog rušenja Magaševa Poljuda i izgradnje novog stadiona” imali isključivo financijsku dobit – Magašev Poljud pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro. Da bi ga se rušilo, pa i rekonstruiralo, potrebno je ishoditi mišljenje Vijeća za kulturna dobra.

Za rušenje, Vijeće bi trebalo ukinuti važeću zaštitu. Eh, voljela bih vidjeti te članove Vijeća koji bi je, bez obzira na sve političke ili ine pritiske, potpisali! Kada bi se to usudili, bili bi zapamćeni. I po obnovi, svakako bi negdje na Poljudu valjalo jasno ispisati riječi s predavanja profesora Magaša: “Ne postoji arhitektura bez kulture i ne postoji arhitektura ako nije refleks kulture.” Eto, Magašev Poljud refleks je naše negdašnje kulture. Novi Poljud, kao refleks naše današnje kulture, vrlo vjerojatno bi u usporedbi s Magaševim biserom ličio na, da prostite, govno na pjatu/tanjuru. Tekst Zrinke Paladino prenosi Haus… problematiku komentira i tportalov Damir Petranović.

Čileanski arhitekt hrvatskih korijena, Smiljan Radić Clarke, novi je laureat Pritzkerove nagrade, najprestižnijeg priznanja u svijetu arhitekture. Žiri je istaknuo njegovu posvećenost materijalnom eksperimentu i suptilnom dijalogu s krajolikom. Radićev rad, od londonskog Serpentine paviljona do Muzeja pretkolumbovske umjetnosti u Santiagu, bježi od čvrstih formi u korist atmosfere i osjetilnog iskustva. Njegove su građevine često krhke i prividno nesigurne, čime naglašava ljepotu neizvjesnosti. Drugi je Čileanac s ovom titulom, nastavljajući nizati uspjehe prakse koja arhitekturu ne vidi kao objekt, već kao emotivni prostor. ArchDaily, tportal… i Dezeen donosi pregled osam njegovih značajnih projekata

Udruženje hrvatskih arhitekata objavilo je nominacije za godišnje UHA nagrade u sklopu Godišnje izložbe ostvarenja 2025., na koju je prijavljeno 77 projekata. Među nominacijama za nagradu Viktor Kovačić nalaze se Centar urbane kulture Regenerator u Zaboku, Dječji vrtić u Bibinjama, Poslovna zgrada NTH u Varaždinu i Sportska dvorana Račice u Vodicama. U kategoriji stambene arhitekture nominirani su projekti Kadmo u Zagrebu i Pretpeć u Stonu. Nagrade se dodjeljuju i za oblikovanje interijera te za teorijske i publicističke radove, a svečana dodjela planirana je sredinom 2026. godine. Bauštela