Posvađali se zbog para a razišli zbog principa. Tako je Avdo Sidran objasnio odnose među partijama u balkanskim demokratijama. I bio je u pravu. Evo, crnogorska vlada već bi bila sklepana da se stranke nisu posvađale oko resora – što znači: para. Čim je zapelo, Miki se sjetio principa. Mikijevih 10 principa su cool i super. I svi ih prihvataju. Kao što bi prihvatili i bilo kojih 10, 20 ili 30 drugih principa. Sad samo još da se dogovore oko para. Dogovarati se oko „proevropske i pro-NATO agende“ sa Mandićem i Kneževićem, a bogami i sa još ponekom partijom koja će se naći u vladi, to je kao da organizujete svadbu u savani, pa sa čoporom lavova i hijena usaglašavate veganski meni. Pa onda lavovi i hijene, izvaljeni na suncu, mrmljaju: daaaa, može avokado; kako da ne, obožavamo pire od manga; jeeeeste, neka bude dosta humusa, sa hladno cijeđenim maslinovim uljem, ali limeta, limeta, nipošto limun; obaaavezno artičoke, nemojte da zaboravite artičoke!! Sve može. Jer veganski meni ionako nije bitan. Same zvanice su mesni meni. Za Mikija bi se, proizlazi, moglo reći ono što je Viktor Ivančić rekao za Prleta Perića. Parafraziram: SPC je na tron Crne Gore možda i mogla postaviti pogodniju ličnost od Mikija, ali ne i pogodniju dvoličnost od njegove. Andrej Nikolaidis

Teško je u to povjerovati, ali postojalo je vrijeme kada je odlazak na plažu značio odlazak na plažu.

Tada su – ne tako davno – plaže bile plaže, a ne klubovi.

Niko sa prezirom nije gledao na porodice koje na plaži ostanu čitav dan. Koje nakon prvog kupanja isuču sendviče sa ABC sirom, jeftinom salamom i pamidorom. Nije se sa nipodaštavanjem govorilo o “paradajz turistima”, jer svi smo bili paradajz turisti.

Niste plaćali 20 eura za ležaljke i suncobran, nego ste ležali na svojim peškirima i u gepeku nosili svoj suncobran. Tri soka za djecu i dvije kafe za odrasle nisu koštale 15 eura, nego bi djeca dobila po “Pingo” i po slamku, dok su odrasli kafu nosili u termos bocama.

Tako smo svi činili i niko nas nije gledao kao neprijatelje države i njenog održivog turizma… piše Andrej Nikolaidis za Cafe del Montenegro

Jer, koliko je meni poznato, ono što nemaš ne možeš izgubiti. Ako je „fokus“ izgubljen za vrijeme gamechangerskih vlada Krivokapića i Abazovića, kad je Crna Gora „fokus“ imala? Aha. Za vrijeme DPS-ovih vlada. A koji ste kurac onda, Pardon my French, sa vlasti makli one koji su „fokus“ imali, a na vlast doveli ove koji su „fokus“ izgubili? Način na koji je nešto nastalo određuje način na koji će trajati. I u konačnici: način na koji će nestati. „Osvježena“ Crna Gora je nastala kompleksnom obavještajno-lobističko-diplomatskom, no prije svega kleronacionalističkom operacijom koja se može sažeti u naizgled paradoksalnu, no posve predvidivu formulu: Homeini + Arapsko proljeće, dakle kroz sinergiju klerikalne kontrarevolucije pod kontrolom Beograda i Moskve i „nezavisnih intelektualaca, medija i građanskih aktivista“ pod kontrolom Kvinte… piše Andrej Nikolaidis za CDM (Cafe del Montenegro)

Smrt voljene osobe je tragedija; smrt miliona je statistika. Znate tu? Ko god je to rekao, zborio je istinu. Kao što je istina i da je smrt bogataša tragedija, a smrt sirotinje statistika. Nema tome koji dan, a stotine migranata su se utopile u Mediteranu, kada je potonuo pretrpani brod. Nikoga nije bilo briga. Tristo od tih ljudi bili su Pakistanci, sirotinja. Bili su sunarodnici oca i sina, milijarderâ, koji su stradali u podmornici kojom su se zaputili da vide olupinu Titanika. O dvojici bogataša znamo sve… Srednja klasa voli ljubav, ali samo ljubav bogatih: ona joj pomaže da se osjeti plemenito, za klasu iznad. Iz istog razloga srednja klasa sa najvećih uzbuđenjem prati i smrti bogatih. Slažem se: život zna biti gadan i teško se dosjetiti smislenog razloga za njega. Pa ipak, nije svejedno da li ćeš ga provesti na jahti ili na ribarskoj barci. Kao što nije svejedno hoćeš li ga završiti na brodu na koji si se ukrcao jer si željan svega, ili u podmornici u koju si ušao zato što si svakog užitka i luksuza sit, pa ti više nikakvo zadovoljstvo ne može priuštiti ništa osim leta na Mars i pada na dno okeana. Piše Andrej Nikolaidis za CDM.me.

• Neki kritičari ocijenili su da je “Anomalija” vaš dosad najduhovitiji i najveseliji tekst. Slažete li se s time? Znači li to da polako popušta vaša poznata mizantropija? Ili se može i na zabavan način ne voljeti ljude?
• Naravno da može. Da vam ispričam nešto što sam shvatio gledajući Cameronov “Avatar”, jedan od filmova koji propovijedaju da Čovjek zaslužuje da bude istrijebljen. Suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost; kao što nihilist nije onaj koji odustaje od revolucije jer drži da svijet “treba prepustiti vlastitom pregorijevanju”, onaj koji društvene revolucije odbacuje jer razumije da je kapitalizam već revolucionarizirao svijet – nego je nihilist onaj koji, usprkos tome što je jasno da revolucije ne znače promjenu svijeta nego tek preraspodjelu društvene moći, usprkos tome što su revolucije način da se sve promijeni, samo da bi sve ostalo isto – ipak zahtijeva revoluciju; tako i suprotnost vjeri u Čovjeka nije mizantropija, nego je ta suprotnost svođenje čovjeka na životinju koja govori, na biostroj pupčanom vrpcom vezan za Majku Prirodu. Mizantropi će, uz svećenike, psihoanalitičare i filozofe biti posljednji koji će napustiti Čovjeka… Tportal

Što stalno destabilizira Balkan? Činjenica da je Srbija “wannabe” balkanski imperij. Ona želi biti balkanski imperij, ali već stoljeće i pol nema snagu da to postane i onda nas zlostavlja svojim mizernim pokušajima da napravi imperij umjesto da se posveti gradnji demokratske i prosperitetne zemlje. Tvrdim da velikosrpski nacionalizam mora biti stavljen izvan zakona, to mora biti ideologija koja će biti zabranjena zato što je počinila genocid u Srebrenici. Točka. Andrej Nikolaidis u intervjuu za Index.

Andrej Nikolaidis na pulskom sajmu knjige predstavio je ‘Hroniku propasti’, zbirku odabranih kolumni koje se bave pitanjem političkog i društvenog stanja u Crnoj Gori i na Balkanu. U Puli je govorio o EU i “napuštenim europskim vrijednostima”, kolonijalnoj podčinjenosti te o migrantskoj i korona krizi: Ljudi koji misle da postoji čip u cjepivu, pa još kada se udruže s krajnjom desnicom, to se u svim europskim državama pokazalo potentnim za privući veliki broj ljudi. Još ako im je na čelu vješt demagog, takvi vrlo lako mogu doći na vlast… Ako imate problem s migrantima, obratite se vašem kapitalizmu i kapitalistima, migranti su njihova jeftina radna snaga i upravo im je kapitalizam otvorio vrata. Nitko, međutim, ne govori o tome, već se raspravljaju s nama koji, eto, mislimo da kada ti netko dođe u kuću, da je stvar elementarne pristojnosti da ga ne objesiš na glavnom gradskom trgu. T-portal…

Sintagma “srpski svet” odzvanja Balkanom jezivo upozoravajući na opasnu reciklažu ideja velikosrpske težnje koja se najbolje ogleda u propagandi kojom Vučić i Vulin prizivaju stare verbalne babaroge “pokoravanja Srbije” i “nestanka Srba” te pozivaju na ujedinjenje. Upravo tu retoriku najbolje opisuje književnik i kolumnist Andrej Nikolaidis riječima: To vam je stara (velikosrpska parola) “ujedinjenje ili smrt”, nema tu ničeg novog. Nekad se to zvalo Velika Srbija, prije toga homogena Srbija. Ljudi ostvaruju stari projekt koji nisu dosad uspjeli ostvariti, ali su ostali pri njemu. Ovo je već treći put u 70 godina da ga oni pokušavaju ostvariti. Naravno, pošto su svaki put drugačije okolnosti, oni to pokušavaju na različite način. I zato imamo nestabilan Balkan, jer imamo jedan wannabe imperij koji nema snage da se uspostavi kao imperij, a neprekidno to želi biti i svakih par desetljeća ulazi u svoj imperijalni projekt koji zapali Balkan. Index

Gostujući na televiziji Hayat, Bakir Izetbegović je građane Bosne i Hercegovine usporedio sa Jevrejima. I Jevreji su, rekao je on, prije 2 000 godina istjerani iz Izraela. Pa su se vratili. Usporedba nije bez osnova, samo bih ja dodao još 1300 godina i koncentrisao se na egzodus iz Egipta. Jevreji su tada bježali od faraona. I građani Bosne i Hercegovine, ako ćemo pravo, bježe od savremenih faraona. Faraoni sada imaju drugo ime: tranzicioni pobjednici, noveaux riches, nacionalna elita… I Jevreji su, baš kao i građani Bosne i Hercegovine koji su otišli zidati kuće i mijenjati pelene starim Njemcima, napustili zemlju piramida: samo što su bosanske, jel’ tako, tako je, starije od egipatskih. U ovoj analogiji Bakir mu dođe – faraon. Formacijski, on je kapo svih faraona. U svom faraonatu, dakako. Druga dva bosanskohercegovačka faraonata imaju svoje faraone. Ali nemaju piramide… piše Andrej Nikolaidis za Žurnal.info

O Janšinu “papiru” koji nije papir kolumnist kaže: Sigurno ste ovo već čuli: „Evropa je, prije svega, zajednica vrijednosti“. Kad je tako, kako bi bilo da vrijednosti koje nepapir promoviše u Bosni budu primijenjene na Sloveniju? Da Italija, Austrija i Mađarska uzmu šta im treba od Slovenije? Prosto: uđu, kao u Mercator, pa se samoposluže. Tako da Slovenci, a ne Bošnjaci, postanu Palestinci Evrope? Ljudi koji se razumiju u te stvari vele kako „Janšinu inicijativu“ ne treba potcijeniti. Napokon: ako smo išta naučili, a nismo, to je da ne ignorišemo bezočne i opasne prijedloge koji stižu iz Evrope. Posve je moguće da u tami, iza pekinezera koji laju i zalijeću se na ogradu, stoji kakav rotvajler ili gonič: neka ozbiljna džukela. Piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru