“Nisam se privatno družila sa Kusturicom i nisam sa njim o tome razgovarala. Njegovu transformaciju mogu zamisliti jedino tako kao da su ga oteli vanzemaljci koji su na zemlji ostavili njegovog klona, a pravi Kusturica je na nekom drugom mestu. Ovaj Kusturica nije onaj kojeg sam poznavala. Ovo šta sam sada rekla je jedino za šta se mogu uhvatiti da bih mogla to da prihvatim i da racionalizujem jaz između ta dva njegova sveta koji ne razumem”, kaže glumica Mirjana Karanović. Novosti
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Slavni režiser se uskurčio protiv litijuma i – štaviše – izjavio da je spreman da položi i život u odbrani životne sredine, što je stvar koja je u Slavskom pojasu, Kitaj Gorodu i Euromahali izazvala seriju političkih orgazama i saborno udaranje šapicama po grudima. Kusturica je bio decidiran: „Neću da se valjam u političkom blatu.“ U toj stvari je pun pameti. Da je Kusturica dovoljno lud – a uopšte nije lud, naprotiv – da stane na čelo antilitijumskih rogova u vreći, bajagi proevropske kombi stranke ne bi imale ništa protiv da ih predvodi zakleti putinofil, protivnik evropskih vrednosti, jednom rečju: Kusturica sa sve paketom značenja koja idu uz njega. Da ne bude zabune, Kusturičino je neotuđivo pravo da bude putinofil i protivnik kojih god mu drago vrednosti – tim pre što ne sere po lokalnom političkom dvorištu – dočim je opoziciona ideja/nada/spremnost da da dupe Kusturici i da ga proglasi za vožda totalni kretenizam. Svetislav Basara
Bio je to film koji je na prvu ruku izgledao kao klasična filmska sportska biografija. Slavni režiser u njemu intervjuira slavnog nogometaša, pohodi njegov rodni kvart, snima njegovo prvo igralište te prikazuje najslavnije golove argentinske “desetke”. “Maradona” je – međutim – istodobno bio i politički film. Kusturica je argentinskog nogometaša u tom filmu pokušao “prodati” kao antiglobalističku ikonu, ljubitelja Che Guevare, tribuna sirotih i obespravljenih, ogorčenog patriota koji je Englezima gol zabio rukom jer bi – kako je rekao – nakon Falklandskog rata “Englezu ukrao i novčanik kada bi mogao”. Najbolji britanski filmski kritičar Jonathan Romney te je 2008. napisao kako je Kusturičin film “filmski ekvivalent onim fotografijama na kojima fan snimi samoga sebe s rukom obješenom oko ramena svog idola”. Taj opis vrijedi i za ideologiju Kusturičina filma. Prodajući Maradonu kao antiimperijalističkog superstara, Emir Kusturica je te 2008. istodobno i u istoj niši prodavao i samoga sebe. XXZ prenosi stariji članak Jutarnjeg.
Još se premišljamo da se zauvijek okanimo “partizani-ustaše-četnici” polemika kao a priori besmislene, bez obzira koliko simpatizirali sudionika. Dok ne donesemo konačnu odluku, linkamo na jednu zbog Viktora Ivančića koji otpisuje Emiru Kusturici
Gospodin Kusturica, nekada davno odličan redatelj koji se zvao Emir, a posljednjih godina uspješan turistički poduzetnik koji se zove Nemanja i dobar je sa svakom vlašću, zaposlen je kao savjetnik predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika. HRT naglašava da je Kusturica nebrojeno puta uvrijedio i podcijenio žrtve rata u BiH, a da će njegovu plaću u vrijednosti od nešto više od 1.000 eura mjesečno financirati isti ti porezni obveznici iste te zemlje.
Kusturica ima teoriju zašto je Srbija izgubila na Svjetskom prvenstvu
“Što stvarno jest (ili: što je postao) Kusturica, moglo se jasno i nažalost vidjeti devetog siječnja ove godine, na dan blagdana koji se zove Dan Republike Srpske. Rekao je da bi Srbe i njega svi više poštovali kada bi u džepu, eto, imali jednu malu, makar i sasvim majušnu – atomsku bombu. ‘Ne da je bacim’, rekao je, ‘ne daj Bože, nego treba mi to da vide dok viri iz džepa, a ja se pravim lud’. Negdašnji miljenik rimskih art-kina i pariških world-salesa probudio se tako kao goli, žalosni istočnoeuropski klišej”, piše Jurica Pavičić. Jutarnji
“Kusturica je običan prevarant, šibicar, fikcija, lažov… On hoće biti Ciganin, no on to nije… Hoće biti i Srbin, ali nije ni to… On je jedna noćna mora od lika, kod njega je sve farsa”, rekao je Gerard Depardieu povodom premijere Kusturičinog filma Na mliječnom putu u Veneciji (ovdje intervju u La Repubblici). Jasno da mu je Kusturica vratio: “Raspadnuti alkoholičar, prevarant… nemoralna drutina… Od dopadljivog mladića pretvorio se u bačvu… Kleptoman koji kada završi reklamu za špagete krade posuđe od rekvizitera”.
“Kako to obično biva, najnoviji genijalni film Lava Diaza Ang Babaeng Humayo (Žena koja je otišla) ostavljen je za samu festivalsku završnicu iako film traje samo tri i pol sata, što je pristojna minutaža u odnosu na njegov prethodni komad Uspavanka za tužni misterij, prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu, koji traje preko šest sati. Emir Kusturica se u najnovijem filmu ‘Na Mliječnom putu’ pretvorio u karikaturu samog sebe, sveden na seriju histeričnih i bombastičnih scena i partitura koje prizivaju lošeg Alana Forda”, piše Dragan Rubeša za Novi list.
Mjuzikl La La Land u srijedu otvara 73. venecijanski festival. U glavnom programu za “Zlatnog lava” natjecat će se 20 filmova, od čega sedam američkih, četiri talijanska i tri francuska. Među američkim filmovima pozornost svakako skreće dugo čekani i mnogo puta odgađani kozmološki dokumentarac Voyage of Time metafizičara američkog filma Terrencea Malicka. Što se europskih perjanica tiče, svakako najzvučnije ime je Emir Kusturica koji stiže sa svojim novim filmom “Na mliječnom putu”.Tu je veteran perestrojke Končalovskij s melodramom iz Drugog svjetskog rata “Raj”, kao i Wim Wenders s “Lijepim satima u Aranjuezu”.Melodramom “Frantz” u pozadini rata predstavlja se i plodni francuski queer klasik François Ozon. Jutarnji
Objavljeno je 20 filmskih naslova koji će se natjecati za “Zlatnog lava” na 73. Mostri u Veneciji, koja počinje 31. kolovoza i traje do 10. rujna. Svjestan da mu za vrat puše festival u Torontu, umjetnički direktor Paolo Barbera zaigrao je na sigurno, osim što je uvrstio i Kusturičin uradak Na mliječnom putu s Monicom Bellucci, koji je dobio odbijenicu u Cannesu. Objavjeni su i naslovi izvan konkurencije, među kojima je i hrvatski Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić. Novi list