Umjesto da na potresom pogođenu Baniju dolazi sa zidarima, tesarima, električarima, vodoinstalaterima, keramičarima, krovopokrivačima i drugim radnicima građevinske struke, Gordan Hanžek, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, putuje u pratnji redatelja, snimatelja, tonca i rasvjetljivača. Ustvari, filmska ekipa ide ispred njega. Na gradilištu sve urede prije nego on dođe, namjeste kameru na stativ, razvuku mikrofone na dugačkim metalnim štapovima i upale reflektore. Redatelj vikne: “Akcija!”, a državni tajnik sa sjajnom novom Guccijevom građevinskom kacigom izađe iz Audija Q7 i pođe prema radniku, Omer se on zove, koji lopatom ubacuje pijesak u miješalicu za beton. ”Kako ide, prijatelju?” obrati mu se državni tajnik srdačno, s iskrenom simpatijom za takozvanog malog čovjeka. ”A, evo, ide nekako, gospodine državni tajniče”, odgovori mu Omer naslanjajući se na lopatu, impresioniran da jedan tako važan dužnosnik uopće razgovara s njim. Slobodna

Dvije godine s vrhova vlasti nas uvjeravaju kako se radi punom parom, ne manjka ni novca, ni dobre volje, ni stručnoga kadra, imamo na raspolaganju sve što nam je potrebno i već za koji dan, evo, počet ćemo rezati svečane vrpce na izgrađenim kućama. A taj dan uporno odbija svanuti. Kako li je tek kontejnerašima, sirotome svijetu koji živi u željeznim kutijama iskipanima u žitkome blatu, možemo samo nagađati. I to bez uspjeha. Jer, famozna obnova ispostavlja se kao sinonim za obmanu. Ipak, ni njima nije najgore – najveću muku osjeća Branko Bačić, diplomirani inženjer geodezije. Dajte čovjeku list trgovačkog papira i dok si rekao keks, on će je nacrtati. Takav nesebičan i posvećen množini priznao je: “Nismo zadovoljni obnovom Banovine.” Famozno “mi” u kojem vrije nezadovoljstvo, ne uključuje, dragi čitatelji, ni vas ni mene. Mi pripadamo nekoj drugoj množini, ustvari množini drugoga reda. Bačićev se, pak, plural sastoji od samih odličnika, dužnosnika vladajuće partije i države koja je, znamo to, puka brend ekstenzija HDZ-a. Slobodna

T

Postoji nešto još poraznije od ovih nula obnovljenih kuća. Poraznija je spoznaja da vladajuća ekipa svakom gestom dodatno pokazuje da uopće ne razumije zašto tim nekim ljudima na Banovini uopće trebaju kuće. I što je uopće sporno u tome što već drugu zimu provode u kontejnerima dok oni, odabrani i izabrani, vode široke i stručne rasprave o modelu i procedurama obnove. A osobito ne razumiju da opustošena Banovina nije samo ljudski problem već je kao meki trbuh Hrvatske ujedno problem državne sigurnosti, a dugoročno i opstojnosti. Poraznija od ‘nula obnove’ jest i spoznaja da je Plenkovićeva ekipa očito izgubila kontakt sa stvarnošću. Jer da nije tako, ne bi pravila event od svoje nesposobnosti i svojeg fijaska. Ili bi prema starom receptu kneza Potemkina barem napravila neke kulise, da prigodno prikrije neuspjeh. Višnja Starešina za Lider.

Stručnjaci Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu završili su dvadesetak tipova i šezdesetak podtipova projekata tipskih modularnih montažnih kuća spremnih za izvođenje na Baniji. Osnovne ideje su za montažne kuće od laganih materijala, ne previsoke. Jutarnj

Državna tvrtka Pleter danas počinje kuhati obroke za sedam tisuća ljudi pogođenih potresom na Baniji, a kuhat će u vojarni u Petrinji ili u svojim objektima u Zagrebu pa dostavljati na Baniju. Cijena je 23 kuna po obroku, što znači da će država svaki obrok plaćati oko 160 tisuća kuna. Lokalni ugostitelji predlažu da se priprema hrane za stradalnike omogući njima jer da im je to način da opstanu. Telegram

Stanovnike Petrinje i druge potresom nastradale dijelove Banije treba obnoviti postavljanjem gotovih drvenih kuća, predložio je arhitekt Ivica Plavec. Kuće su oko 100-tinjak kvadrata, brzo i jednostavno ih se montira, a korisnici pritom mogu sudjelovati u sukreiranju kuće za sebe. Naglašava Plavec otpornost drveta na potrese – drvene kuće na Baniji stare 100-tinjak godina ostale su uglavnom neoštećene u potresu. Jutarnji

Svima treba osigurati dom nad glavom, ali treba li ulagati javni novac u obnovu onih sela za koje je jasno da nemaju budućnost? – rekao je Nikša Božić, predsjednik Odbora za urbanizam Hrvatske komore arhitekata. Njegov kolega Tonči Čerina, dopredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, naglašava važnost da arhitekti govore i ono što se nerado čuje: ne treba ići s obnovom svega, nego samo onoga što je opravdano i potiče daljnji život (Jutarnji). Nije da su arhitekti samo antiprotivni – dogovorili su osnivanje mobilnog banijskog ureda tako da budu stalno prisutni u Sisku, Petrinji, Glini…