Još se prošli mjesec mogla pogledati izložba o Laibachu, i to s fokusom na dizajn – od plakata preko omotnica ploča, do različitih predmeta, uzoraka i znakova koji su obilježili njihovo djelovanje i njihovu medijsku i scensku pojavnost učinili prepoznatljivom. Izložba Laibach: Dvorana zrcala 1980–1995. tematizira prvih petnaest godina djelovanja multimedijskog kolektiva Laibach, istražujući i ispitujući kompleksne odnose umjetnosti i politike, ideologije i medijske industrije u njihovom djelovanju od samih početaka u socijalističkoj Jugoslaviji do međunarodnog proboja; kroz promjene lokalnog ali i međunarodnog konteksta te savladavanje konceptualnih izazova koje su za njihovo djelovanje postavljali raspad SFRJ i ratovi devedesetih. Vizkultura donosi dosta bogatiji pregled.

Eksperimentiranje zvukom, uz neizbježnu provokaciju, jedna je od glavnih odlika grupe od početka. Od toga izgleda neće biti izuzet ni novi album, čiji je izlazak najavila nedavno objavljena pesma Allgorhythm u, najblaže rečeno, nesvakidašnjem maniru. Iako naslov pjesme ukazuje da je „sve ritam“, u pitanju je i svojevrsna igra riječi, pa se može tumačiti i kao sarkastična kritika današnjice gdje algoritmi društvenih mreža određuju kakav će se sadržaj konzumirati. „Ako je 20. stoljeće proizvodilo mašine za rad, 21. stoljeće proizvodi mašine za misao.” BBC

U Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu otvorena je izložba „Laibach: Dvorana zrcala 1980.–1995.” koja istražuje prvih 15 godina djelovanja slovenskog kolektiva. Fokus je na vizualnim i dizajnerskim aspektima njihova rada – plakatima, simbolima i ikonografiji koja je često izazivala kontroverze. Autori izložbe ističu da Laibach nije samo glazbeni bend nego višedimenzionalni umjetnički projekt koji kroz politički jezik propituje umjetnost, ideologiju i društvo. Izložba obuhvaća razdoblje od osnutka 1980. do 1995., kada su koncertima u opsjednutom Sarajevu simbolično zaključili jednu važnu fazu svog djelovanja. Express, Dizajn

Laibach se vraća albumom ‘MUSICK’ (izlazi 1. svibnja 2026.), svojim prvim autorskim studijskim izdanjem nakon dvanaest godina. Najavni singl ‘Allgorhythm’, nastao u suradnji s pjevačicom Wiyaalom i producentom Richardom X-om, izvorno je pisan s mišlju o Euroviziji. Album je maksimalistički pop-kolaž koji istražuje “digitalni otpad”, utjecaj umjetne inteligencije i prezasićenost glazbom. Kroz zvukove inspirirane K-popom i eurodanceom, Laibach istodobno slavi i kritizira postmodernu stvarnost. Unatoč brojnim suradnicima (Senidah, Manca Trampuš), bend ostaje vjeran svojoj metodi pastiša i satire, tretirajući algoritme i glazbu kao suvremene oblike manipulativne čarolije. Ravno do dna

Četvrto zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu na bivši Dan republike 29. studenoga, otvorio je osnivač kultne slovenske grupe Laibach Jani Novak, riječima: Nemojte se previše veseliti. Vođa Laibacha, stao je čitati kritike, i grudve komentara, uvreda, zgražanja i filozofskih uvida, ali i frustracija koje su im odaslali različiti pojedinci iz različitih država, uglavnom putem društvenih mreža, potaknuti, ili bolje reći iznervirani viješću da će Laibach nastupiti na antifašističkom festivalu u Jajcu.

S crnim križem na rukavu, za miks pultovima, iza kojih se na zidu izmjenjuju vizuali, projekcije povijesti 20. stoljeća bivše države i sve djeluje hiptnotički: zastave, i ljudi, rovovi i plugovi, ratovi i blato, ofenzive vojski, nacistički zločini razaranja i koncentracijski logori, ispod kojih se katkad provuku glasovi boraca, političkih onodobnih funkcionera, različitih govornika, pa i onih sa suprotnih strana. Vrlo brzo Milan Fras pjeva: “Mi kujemo bodočnost”… Novosti

Jajce je 29. studenoga, na Dan Republike, ugostilo provokativni AVNOJ Fest, čija je zvijezda bio slovenski Laibach. Kontroverzni koncert održan je u dvorani Drugog zasjedanja AVNOJ-a, a slovenska grupa iznenadila je publiku izravnom isprikom Titu zbog “pornografske repeticije” i sudjelovanja u uništenju države. Lider grupe istaknuo je da je Jugoslavija trajna inspiracija. Istovremeno, povjesničar Dragan Markovina je za Vidu TV naglasio nužnost ponovnog brendiranja antifašizma, jer je ta baština “odbačena i ponovno aktualna” zbog bujanja fašizma.

Upravo je objavljena još jedna dobra obrada Laibacha, prvog hita Bijelog dugmeta “Top” iz 1974. To prva od deset pjesama kojima se obilježava 50 godina postojanja Bijelog dugmeta.

Naravno da nastup Laibacha u Boogaloou i historijski ima smisla budući da je u pitanju ista ona dvorana nekad poznata kao Moša Pijade u kojoj su 1983. nastupili u sklopu zloglasnog 12. zagrebačkog muzičkog bienallea izvodeći svoj performans “We Forge the Future” koji se sastojao od više multimedijalnih projekcija od kojih je jedna uključivala paralelno prikazivanje propagandnog filma “Revolucija še traja” sa prizorima iz pornografskog filma. Performas je, legenda kaže, bio prekinut kad je lice Josipa Broza Tita bilo prikazano istovremeno s penisom u erekciji, što je naravno proizvelo nezapamćeni skandal u socijalističkoj zemlji. Poput Heraklitove rijeke, Laibach je vječno u stanju izmjene i njihova dva koncerta nikad nisu ista. Svakim izlaskom na pozornicu otkrivaju nam neko drugo lice, premda im svi oblici nisu i ne mogu biti jednako atraktivni. Ravno do dna, na Forumu su osupnuti njihovom verzijom hita iz 80-ih “I Want to Know What Love Is.

Ovaj subotnji koncert u Boogaloo-u dio je njihove “Opus Dei” turneje koja prati istoimeni album iz 1987., ali remasterirano izdanje – odnosno nakon dugo vremena imali smo priliku čuti kultne pjesme s albuma u novijem izdanju. Osim samog albuma, izveli su i neke od hitova – “Mi kujemo budučnost” i “Brat moj”, da bi cijeli koncert završili obradom Foreignerove “I Want To Know What Love Is” koju je publika tražila. Muzika donosi i fotogaleriju, a nešto spominju i forumaši koji su bili.

Najprije se izuvaju cipele. Iz ritualnog prostora, koji podsjeća na džamiju ili hram, ulazi se u sagovima prekriven, a Laibachovim citatima okružen Assimilator. Šetnja sagovima vodi u treći i posljednji dio “Unternehmen Barbarossa” – u dvije inačice. Prva je sag, koji se prvi put javno prikazuje, a ručno ga je izradila obitelj iz Afganistana. Laibach je još jednom uspio stvoriti spektakl užasa. Koji, ističe autor predgovora, možemo prepoznati oko sebe i u sebi. HRT