Unatoč strahovima od pada kvalitete, 2025. je donijela procvat televizijskog stvaralaštva. Autorski projekti poput nadrealne druge sezone „Severancea“ i vizualno impresivne miniserije „Adolescence“ (snimljene u jednom kadru) potvrđuju da TV ostaje utočište za eksperimentiranje. Na listi dominiraju nastavci hitova poput „Andora“, koji secira antifašističku borbu, i „Black Mirrora“, koji se vraća u formu temama digitalne svijesti. Od skandinavske SF komedije „Murderbot“ do domaće autentičnosti u drugoj sezoni „Srama“, produkcija nudi širok spektar – od eskapizma do radikalne društvene kritike, dokazujući da film trenutno igra previše na sigurno. Lupiga

Pojednostavljuje li Netflix dijalog i pripovijedanje u svojim filmovima i TV emisijama kako bi odgovarali publici za koju zna da jedva obraća pažnju? – pita se novinar Deutsche Wellea. Provedite vrijeme pregledavajući Netflixove originalne serije i brzo ćete uočiti određeni obrazac. Likovi opisuju što rade ili osjećaju. Podsjećaju vas na ono što se dogodilo nekoliko trenutaka ranije. Iznose svoje ciljeve i motivacije, u slučaju da ste nešto propustili prvi – ili drugi – put.  Fenomen je poznat kao gledanje na “drugom ekranu”, a Netflixovi algoritmi – sposobni pratiti do sekunde kada se gledatelji isključe ili prestanu gledati – izvukli su direktan zaključak: njihova publika je ometena, a sadržaj bi trebao prilagoditi toj distrakciji. Emisije su napisane kako bi preživjele gledanje tokom online kupovine, pregledavanja TikToka ili polu slušanja iz druge sobe…

Kakva jugonostalgija, to je obična prehlada prema K und K nostalgičaru i habsburgofilu Eugenu Mohorovičiću Katančiću! On je profesor iz profesorske obitelji, purger s Gornjeg grada. Mlohav, gospodstven, blago blesav. Na Beč i Budimpeštu gleda kao na sjajne metropole, za razliku od Zagreba koji vidi kao simpatičnu provinciju (Gornji grad s visine gleda na Donji, ali Eugen nikad ne koristi riječ “dotepenec”, svi koji dođu u Zagreb su – “Austrougari”). Da depeovce zanima kultura, ovoga bi papka odmah zabranili kao defetista, oportunista i slabog, karikaturalnog KK Hrvata.

“Bečku školu” produkcijska je kuća Wolfgang & Dolly u formi kratkih skečeva odlučila prvo prezentirati na društvenim mrežama (tako se danas, kažu stručnjaci, širi utjecaj), pa tek onda – ne znamo je li proračun osiguran – dati na televiziju. Na YouTubeu možete pogledati 19 skečeva iz kojih je uglavnom vidljiva namjera autora – u ležernom humornom ključu (u formi lažnog dokumentarca, žanr se zove mockumentary) prikazati nedostatke našeg školstva i dati konture Zagrepčanina kakav je nekoć bio, ako je uopće bio nešto više od parodije. Ravnatelj gimnazije u imaginarnom Veselišću dobio je zadatak provesti reforme školstva po skandinavskom modelu, no on je želi pretvoriti u austrougarsko učilište… Boris Rašeta za Novosti

Nećete u seriji ‘Ponies’ vidjeti neki novi žanr, ni trunku priče kakva već nije ispričana o hladnoratovskom dobu, malim ljudima koji uspiju raskrvariti njušku čak dva golema i nepravedna sistema, nije ni najrevolucionarnija ni priča o nevidljivim ‘ženskicama’ koje sve uspiju nadigrati i savršeno se snaći. No serija je snimljena i izvedena neodoljivo šarmantno, pitko, pametno i s onom već spomenutom magijom, uspijeva priču iz već stoput prožvakanog hladnog rata ispriča s dovoljno duha, pameti i ljudskosti da nam ponovno bude zanimljiva. Serija je to zbog koje, kad završi, ostaneš još malo na kauču, pustiš neku staru pjesmu… Zrinka Pavlić za tportal

Serije Landman, Mayor of Kingstown i Lioness nastavljaju autorski projekt Taylora Sheridana – mapiranje američke moći kroz nasilje, kapital i institucije. Iako tehnički vješto izvedene i dramaturški učinkovite, većinom nude konzervativan pogled koji sustave moći više racionalizira nego što ih ozbiljno kritizira. Landman romantizira energetski kapitalizam, Lioness humanizira vojno-obavještajni aparat, dok se Mayor of Kingstown izdvaja kao najpesimističnija i najoštrija kritika institucionaliziranog nasilja i društva bez perspektive. Jelena Svilar za Novosti.

Bečka škola nova je hrvatska humoristična mockumentary serija o ravnatelju Eugenu Mohorovičiću Katančiću, zaljubljeniku u Austro-Ugarsku koji preuzima gimnaziju u izmišljenom zagorskom mjestu Veselišće. Iako bi trebao modernizirati školu po skandinavskom modelu, Eugen je odlučan pretvoriti je u k.u.k. učilište. Serija kroz kratke skečeve na Instagramu, TikToku i YouTubeu ironizira hrvatsko školstvo, od sindikata do nedostatka krede. Rijetkost je da se nova domaća serija prvo gradi i reklamira upravo na društvenim mrežama, a reakcije publike zasad su vrlo pozitivne. Autori serije su Daniel Kušan (redatelj) i Stjepan Perić (glavni glumac). Scene u školi snimane su u Pregradi (iako je u ravnateljevom fokusu Zagreb kakav je nekad bio). Kada će serija izaći, još nije poznato. 24 sata, Journal, Srednja

Nova HBO Max dramska serija o dvojici suparničkih hokejaša čiji je odnos puno eksplicitniji izvan leda nego na njemu. Serija obiluje seksom, ali oskudijeva hokejom, karakterizacijom i stvarnom napetošću “hate-to-love” romanse. Likovi su drveni, dijalozi banalni, a tijela stilizirana do voštane artificijelnosti. Povremeni sporedni zapleti ne donose dubinu, tek potvrđuju klišeje. Jedina prava iskra dolazi od Connora Storrieja, koji je očito predobar za materijal koji više napaljuje nego što išta govori. Kažu na Guardianu, a dotaknuli su je se i na Indexu.

U prvih 25 godina 21. stoljeća televizija je proizvela niz serija koje su trajno promijenile narativ, estetiku i ambicije malog ekrana. Od institucijskih studija moći i kapitalizma, preko intimnih portreta traume, identiteta i svakodnevice, do komedija koje su redefinirale humor i nelagodu – ove serije i dalje služe kao referentna točka. Ne zato što su savršene, nego zato što su bile hrabre, formalno inovativne i tematski nemilosrdne. Ovo je kanon koji se ne gleda iz nostalgije, nego iz potrebe. Zrinka Pavlić je odabrala za tportal: Igra prijestolja; Bijeli lotos; Dobro mjesto; Mindhunter, Seks i grad, Žica, Bojack Horseman, Sopranos, Breaking Bad, Six Feet Under i druge…

Godina stezanja remena donijela je manje serija, ali i dalje dovoljno razloga za strastvene rasprave. Od partizanskog Star Warsa i filozofske SF-utopije, preko animiranih eksperimenata, noirovskih dramedija i misterija, do sitkoma koji još uvijek odbijaju umrijeti – 2025. je bila neujednačena, ali poticajna TV-godina. Krimići su dominirali, ali ne i ovom listom. U fokusu su ideje, likovi i ambicija, a ne sirene i značke. Kulturpunkt

Serije (kratko i jasno):

• Andor – politički, radnički i partizanski Star Wars
• Pluribus – kolektivna svijest protiv američkog individualizma
• Poker Face – šašavi krimić s dušom
• The White Lotus – bogati ljudi, spori otrovi, slabije finale
• Severance – i dalje čudan, lijep i egzistencijalno uznemirujuć
• Side Quest – antologijske priče iz svijeta Mythic Questa
• The Lowdown – novinar u Tulsi, noir s empatijom
• Common Side Effects – gljiva koja prijeti farmaceutskom kapitalizmu
• Adults – zilenijalci između Sunnyja i Broad Cityja
• The Eternaut – argentinski strip pretvoren u pulpy SF

Brza moda ima teške ekološke i društvene posljedice. Proizvodnja jedne pamučne majice zahtijeva oko 2.700 litara vode, dok se svake godine stvara približno 92 milijuna tona tekstilnog otpada koji često završava na odlagalištima ili u spalionicama. Tragedija u Rana Plazi 2013. godine dodatno je razotkrila loše radne uvjete u industriji. Kao odgovor pojavljuju se održiva rješenja i ideja da je najodrživija odjeća ona koja je već proizvedena. HRT