Zagrebački post-garage trio OTOK predstavlja svoje prvo izdanje, „EP1“. Iako i dalje mističan i mračan, OTOK izlazi iz garaže i s publikom dijeli svoj debitantski mini-album. Ovaj dvadesetominutni mini-album donosi presjek onoga kako OTOK želi i zna zvučati: mračno, mistično, ali i u glavu. U svoj garažni pogon ubacuju kolaž psihodelije, gotike i post-rocka. Singlova nema – sve četiri pjesme jednako su bitne. Ravno do dna

Izraz uncanny resemblance u engleskom jeziku odnosi se na zapanjujuću ili nevjerojatnu sličnost između dvije ili više stvari koja je toliko izvanredna ili iznenađujuća da djeluje jezivo ili uznemirujuće. To je obično i pojam koji se koristi kad u nekom filmu glumac “skine” stvarnu osobu toliko dobro da na trenutke zaboravite da to što gledate nije ta osoba nego glumac. U Chalametovom slučaju, glumac je trebao naučiti svirati gitaru (zlobnici bi rekli da mu nije trebalo mnogo da dosegne Dylanovu razinu, ali zlobnici nemaju pojma).

Za razliku od tribute albuma na kakvima bi izvođači ove pjesme izvodili tako da im daju nove verzije obojane vlastitim iskustvom i vizijom, soundtrack album poput ovoga donosi pjesme snimljene za film u kojemu trebaju zvučati što sličnije izvornicima. To ne znači da su ove pjesme bezvrijedne; u njih je uloženo mnogo truda i dobro je da postoje njihovi zapisi, no pitanje je koliko će puta čovjek odlučiti poslušati kopiju nečega, koliko god solidnu, prije nego što se vrati pravoj stvari. Ivan Laić za Ravno do dna

Green Day su objavili novi, politički angažiran, album “Saviours”

Stražarni Lopov, najpoznatiji zagrebački underground bloger objavio zanimljiv kompilacijski album

Najbolji domaći i regionalni albumi u 2022. prema izboru Ravno do dna

Na svom četvrtom i najboljem albumu su u pakleni vudu koktel izmiješali drogirani funk Sly & The Family Stonea i Funkadelica, afrobeat Fele Kutija, zambijski psych-rock, glam, plesniji post-punk, psihodeliju pa čak i garažu i malo free jazza. Dojam da prisluškujete neki mistični ritual pospješen je tekstovima koji su u većini od ovih deset pjesama bliži mantranju nego uobičajenim pop pjesmaricama, mantranju koje je upravo idealan alat za predstavljanje relativno kaotičnog koncepta o krugu života, točnije o smrti i ponovnom rađanju. Ravno do dna

Globalno rezimirajući, Elvis Stanić se kroz tri i pol decenije dugačke karijere okušavao u svačemu od popa, elektronike i rocka sve do world-musica, klasike, glazbe za teatar, razne namjenske specifikacije i, naravno, jazza. U svemu tome je stalno prednjačio koherentnošću s kompleksnim atributima i ovdje, na ovome albumu, prvom nakon podulje pauze od čak 5 godina, ponovno se vratio jazzu. Sasvim solidan album koji podilazi zahtjevima mainstream auditorija što ne ferma jazz nego supstrakte utkane u njega. Da je bilo više hrabrosti (a i drskosti) u konceptu jer je sama inicijacija pandemijskog karaktera, ovo je mogao ispasti vrstan, daleko konkretniji rad. Terapija

Hladno pivo obilježava 25 godina albuma ‘Desetka’

Pred kraj svake godine, tradicionalno, redakcije slažu liste najboljih albuma godine. Ujedno su to i njima najdraži. Nagrada je to bez kipića i ceremonije, no od velikog značaja prepoznavanja izvrsnosti. Tri su albumske liste ove godine – najbolji inozemni albumi su već objavljeni, najbolji domaći albumi (uključuje cijelu regiju, no bitno je da se eksponira kod nas) te zasebne liste muzika.hr kolektiva. Evo prih deset (Muzika)

1. Senidah – Za tebe
2. Mimika Orchestra – Altur Mur
3. čuvarkuća – curino cvijeće
4. ###– Nasilno
5. Tidal Pull – Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini
6. Hiljson Mandela – Mandela Effect
7. J.R. August – Still Waters
8. Sjeverozapad – Pomrčina
9. Ether – Bitke na makovim poljima
10. Ukleti Dukat – Odavno s druma

O šlagerima se danas ne misli bogzna što, no baš je šlager prototip onoga što danas trpamo u nazivnik “pop”. Upravo je belgijski pjevač Maarten Devoldere ili Warhaus jedan od tih ‘šlager pevača’ koje se ne bi trebalo vrijeđati jer njegovi su moderni šlageri za moderna vremena pop kako ga shvaćaju oni koji u pravilu ne slušaju pop glazbu, već posežu za nešto alternativnijim, žešćim ili mračnijim zvukom. Novi album traje 39 minuta koje se čine kao 15 i zato što je glazba, iako obojana svim onim sladunjavim šlager elementima poput otrcanih orkestracija i lepršavih klavirskih ukrasa, melodične, ali pretežito mračne gitare i, manje očekivano i zanimljivo, pametno iskorištenim bas klarinetom, u suštini mekani, nenapadni moderni disco idealan za maglovitu nedjelju popodne, intimni after party, uvod u “Netflix and chill”, večernju šetnju parkom poslije kiše ili cijeli niz takvih i sličnih otrcanih aktivnosti. Ravno do dna