Zaključci okruglog stola o Jasenovcu, održanog u Saboru pod pokroviteljstvom DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista, izazvali su osude povjesničara. Sudionici, bez stručnih kvalifikacija, tvrdili su da u Jasenovcu nije bilo masovnih ubojstava ni dječjih žrtava. Povjesničari poput Gorana Hutinca i Hrvoja Klasića upozorili su na manipulaciju izvorima i negiranje dokaza. Prema znanstvenom konsenzusu, u Jasenovcu je ubijeno između 83 i 100 tisuća ljudi, među njima i više od 20 tisuća djece. Stručnjaci ocjenjuju skup kao pokušaj relativizacije ustaškog režima. Index

Dakle, tog 28. listopada, ni po čemu značajnog dana, u dvorani Hrvatskog sabora – figurativno rečeno – privremeno smještenog na Črnomercu, iako bi za ovu prigodu više odgovarala lokacija u Jankomiru, okupit će se krasni ljudi koji će pod krinkom “znanstvenog pristupa istraživanju žrtava Jasenovca“ tražiti ne povijesnu istinu, već oprost. I to ne vlastiti. Već oprost za ideologiju, sustav, za sve one koji su ljude pretvarali u brojke, a brojke u opravdanje. U hrvatskoj verziji terapijskog revizionističkog šovinizma, kao i ovom prigodom, zločin se više ne poriče – on se “prebrojava“. “Znanstveno“.

Kad se o Jasenovcu raspravlja kroz brojke, kad se govori o “preuveličavanjima“ i “dvojbama“, ta matematička operacija ne polazi od istine. Još manje od pijeteta, sućuti ili razuma. Čak ni od građanske pristojnosti. Ne – oprost se računa aritmetikom zla: što se više zbraja, manje se osjeća sram. U toj matematičkoj logici naših suverenističkih i DOMiNO “znanstvenika“ nema žrtava, samo razlike u metodologiji. Jasenovac je za njih pitanje statističkog uzorka i matematičkog modela, a ne ljudske ponornice – dna ljudske savjesti ološa koji je prije osamdeset i više godina svoj sadizam i sociopatiju nazvao Nezavisnom Državom Hrvatskom. Viktor Gotovac za Novosti.

Obilježava se 80 godina od proboja posljednjih logoraša iz jasenovačkog sustava logora smrti, najvećeg u jugoistočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Komemoracije se održavaju na dvije lokacije – u Hrvatskoj 22. travnja, a u Republici Srpskoj prvu nedjelju nakon Uskrsa. Od oko tisuću zatvorenika, proboj je preživjelo njih devedesetak. Donja Gradina, najveće stratište, čuva 41 masovnu grobnicu. Broj žrtava ostaje predmet sporova, iako je poimenično popisano više od 80 tisuća ubijenih. DW

• Predstavnici Srba, Židova, Roma i antifašista izrazili su danas zadovoljstvo što je na komemoraciji povodom 80. obljetnice proboja zatočenika iz ustaškog koncentracijskog logora u Jasenovcu sudjelovao cijeli državni vrh, ujedinjen u jednoj koloni, uz poruku da tako i treba biti. Pod nazivom “80 godina, 80 sudbina” komemoracija je održana u ujedinjenoj atmosferi cijelog državnog vrha i jednoj koloni, koju su predvodili predsjednik Republike Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković. Index
• Centar Documenta izrazio je zabrinutost zbog ublažavanja terminologije o zločinima u ustaškom logoru Jasenovac, posebno izostavljanja izraza poput Holokaust, genocid nad Srbima i Romima. Upozorili su i na nedostatak informacija o razlozima zatočenja žrtava te na činjenicu da se nitko od preživjelih nije obratio okupljenima na obilježavanju 80. godišnjice proboja. Pozitivno je ocijenjen porast posjeta škola Spomen području. Documenta ističe kako sjećanje mora ostati jasno i istinito, bez prešućivanja ključnih činjenica. Index

Rezolucija o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen – usvojena prošlog petka u Skupštini Crne Gore najtješnjom mogućom većinom – motivirana je isključivo unutrašnjopolitičkim odmjeravanjem snaga te služi kao svojevrsna isprika i dokazivanje lojalnosti Srbiji, jer je Crna Gora bila među onim državama koje su u svibnju u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda izglasale proglašenje 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Propagandni smisao crnogorske rezolucije sastoji se u relativizaciji UN-ove rezolucije o srebreničkom genocidu, odnosno u plasiranju teze da su Srbi žrtve genocida, a ne narod u čije je ime počinjen genocid. Kao da jedno isključuje drugo. Ostavimo li po strani jeftine političke motive i nacionalističke propagandne manipulacije, u crnogorskom dokumentu nema ni jedne neistine, lažne optužbe i neprimjerene kvalifikacije. Ivica Đikić za Novosti.

Koji je smisao skrivanja preporuka Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust? To je kao da pitate kakva je nakana đaku koji od roditelja skriva jedinicu iz matematike? Niti ima šanse da mama i tata za tu jedinicu ne saznaju, niti će on jedinicu ispraviti. Ali on skriva, tojest laže, jer se nada da bi se moglo dogoditi neko čudo, pa da se jedinica pretvori u dvojku ili peticu. Tako se hadezeovci nadaju ili tome da će Europa i svijet, uključujući državu Izrael, prihvatiti njihovu “istinu” o Jasenovcu, ili – kao Plenković ili njegov policajministar i pregovarač u delikatnim situacijama Davor Božinović – da će negacionisti sami od sebe odustati od svoje skrbi za intaktnost i bogougodnost ukupnog naslijeđa Maksa Luburića i drugova. To se neće dogoditi, kao što se nikad nije dogodilo da jedinica postane dvojka ili petica. Miljenko Jergović za svoj blog.

Razumljivo mi je da u Hrvatskoj ima onih koji imaju računicu da umanjuju broj jasenovačkih žrtava, nerazumljiva mi je – mada ne sasvim nerazumljiva – potreba profesionalnih Srba, SANU i delova srpske crkve – da ne kažem baš Crkve Srbije – da povećavaju taj broj. Kao unuk Srbina zaklanog ustaškom kamom – doduše unuk II klase jer moj predak nije zaklan u Jasenovcu, nego na kućnom pragu – dajem si povremeno pravo da napušavam, ili čak da nabijam na qwrz, dilbere kojima nikad dosta mrtvih Srba, a naročito one koji, živi i zdravi, tvrde da su i oni kolektivno zaklani u Jasenovcu. Ko biva… „klali su nas“. Treba pomenuti i srpske lešinarske istoriografe koji karijere grade na licitaciji: ko da više, taj napreduje. Kao što nema kolektivnog dupeta i kolektivnog identiteta, tako nema ni kolektivnog umiranja. Koliko god ljudi bilo zaklano ili streljano, svako umire za sebe i jedna duša – nesamerljivo veća od cele vidljive tvorevine – izlazi iz tela. Svetislav Basara

Koji je onda razlog zabranjivanja Vučiću onoga što se dopustilo Komšiću? Razlog je u vlastitoj neslobodi, u nečistoj savjesti i nečistim namjerama. U prljavom manipuliranju. Ono što onespokojava, uznemirava, odaljuje čovjeka od vlastitog života, baš onako kako je pojava Željka Komšića odaljavala bosanskohercegovačke Hrvate od njihovih svetih ekrana, dojam je da Vučićeva vrlo ružna, nedostojanstvena i nečasna manipulacija svojim narodom i njegovim žrtvama, neurokirurški precizno provocira vrlo ružnu, nedostojanstvenu i nečasnu manipulaciju Andreja Plenkovića hrvatskim narodom i njegovim žrtvama. Tu je manipulaciju moguće izbjeći samo principijelnim i depersonaliziranim gledanjem na stvari. Miljenko Jergović

“Uz to, njegova najava privatnog posjeta Jasenovcu je potpuno neprikladna i svojevrsno unižavanje takvog posjeta, s obzirom da, ako uistinu želi odati počast jasenovačkim žrtvama, zbog čega bi se odricao kapaciteta koji ima kao predsjednik države i išao privatno? Nikada nisam čuo da je netko od njegove obitelji stradao u Jasenovcu pa da bi se time opravdao privatan posjet, a i da je, opet ne razumijem zbog čega bi na ovaj način i uz sav ovaj spektakl išao u ‘privatni’ posjet”, kaže Tadić. Na pitanje može li srbijanski predsjednik otići u privatni posjet Jasenovcu, a da o tome ne obavijesti hrvatsku vladu, Tadić odgovara nedvosmisleno: – Ne. “I danas, kada kao bivši predsjednik izlazim iz zemlje, to bude prijavljeno i organizirano po određenoj proceduri. Zato i kažem da je najava privatnog posjeta očigledno provokacija”, zaključuje Boris Tadić u intervjuu za Nova.rs/Jutarnji

Ivo Goldstein je u HTV-ovoj emisiji Intervju tjedna rekao kako nemamo problem samo s kulturom sjećanja, nego s kulturom i društvom općenito. “Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Jasenovac je zločin genocida, i ratni zločin, i zločin protiv čovječnosti. Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto”, rekao je i pozvao Vladu i državnu politiku da naprave pomak, a sudionike rasprave na edukaciju. HRT