“Mad Max je, na određeni način, optimalna manifestacija znanja i ljubavi, rezultat predanog razmišljanja i pomnog pripremanja koji se ne da ni sa čime drugim uspoređivati i nakon kojeg će se štošta s njime pokušati procijeniti, jedan jedinstven primjerak suvremenog filma o kojem će se do 2020. godine govoriti kao o klasiku, ne tek po tome koliko je beskrajno zabavan i u svom nepopuštanju na papučici gasa radikalan, već i po tome koliko je interpretativno plodonosan”, piše FAK.hr o aktualnom kinohitu Georgea Millera.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Novo poglavlje sage ima gotovo sve ono što je njegove prethodnike, a pogotovo “Fury Road” činilo izvrsnima. To je prvenstveno briljanta Millerova vizija, brutalna scenografija s nevjerojatnim vozilima, ikonična postapokaliptična kostimografija, sjajan zvuk i montaža… uglavnom sve one stvari za koje je prethodnik osvojio Oscare i to je gotovo dovoljno da bi ga se proglasilo izvrsnim. Zašto onda mislimo da nije izvrstan? Prethodni filmovi o Mad Maxu bili su uglavnom vrlo jednostavne fabule, postapokaliptični australski vesterni u kojima se lutajući junak nađe usred nekih sukoba bandi i te su priče djelovale kako zgodne samostojeće stripovske vinjete.
Za razliku od tog pristupa, radnja “Furiose” se proteže kroz čak petnaest godina, a Miller gradi svijet mnogo detaljnije nego ikad dosad. Unatoč tome, ovo je i dalje običan film o osveti s vrlo tankom fabulom, a sav dodatni trud koji autor ulaže kako bi proširio svijet zapravo na koncu odmaže filmu koji postaje previše napumpan da bi nas zadovoljio svojim jednostavnim raspletom. Ravno do dna… Valja pogledati što kažu na Forumu.
…teško je očekivati jednako dobar nastavak. I zaista, „Furiosa: A Mad Max Saga“ nije u svim segmentima na razini „Mad Max: Fury Road“, filma opisanog u prethodnoj rečenici, no rekli bismo da su u pitanju nijanse, ovo je još jedno malo remek-djelo australskog filmskog genija Georgea Millera čija redateljska vitalnost ne pada s godinama. Sa 79 je u stanju kino gledatelja natjerati da se čvrsto drži za kino fotelju od osjećaja napetosti, straha, žalosti, ljutnje, uzbuđenja…, koji isijavaju s velikog ekrana… Novi list… komentira se i na Forumu.