Iz perspektive gledatelja serija mi izgleda konfuzno i dosadno. Što se tiče profesionalne perspektive, ovo je klasičan primjer povijesnog revizionizma. Nije mi jasno zašto serija o jednoj političkoj stranci kreće na sredini priče. Volio bih vidjeti seriju koja će biti prikazana na HRT-u o, recimo, HDZ-u, koja će, umjesto od barake na Jarunu, krenuti od toga da je HDZ proglašen zločinačkom organizacijom, sa svojim šefom u zatvoru. To se nikad neće dogoditi. Netko tko ne zna ništa o Partiji, gledajući ovu seriju, neće saznati ništa o tome da je ona bila treća stranka po snazi u Kraljevini Jugoslaviji, ponajviše zbog svojih emancipatorskih politika u smislu prava radnika i žena, koja se borila protiv velikosrpske hegemonije i zato bila zabranjena. Kaže Hrvoje Klasić za tportal, na kojemu su pitali i Zlatka Hasanbegovića za mišljenje, koji se, očekivano, ne slaže s kolegom Klasićem, tvrdeći da se takva serija trebala snimiti i ranije.

Neki novinari imaju budućnost. Zanat i profesija se gubi i to je očito. Sve više novinarstvo podsjeća na manje ili više prikriveni marketing, ili nekih interesnih skupina ili države koja je uvijek najveći oglašivač. Cijelo vrijeme devedesetih, suprotno od svih kritičkih pogleda na to razdoblje, ja smatram da je to vrijeme obilježavala izrazita sloboda medija i sloboda govora. Gordan Malić je za HRT snimio dokumentarno-igranu seriju od 10 epizoda o Tuđmanu koja će krenuti s emitiranjem u siječnju. HRT

O skandalu koji je izbio oko remonta hrvatskih MiG-ova u Ukrajini, pri čemu je sada ispravno samo tri od osam aviona, a pet ih je povučeno iz uporabe, raspravljalo se i u Otvorenom[video_icon]. Najzanimljiviji dio emisije bio je onaj novinara Gordana Malića, koji je podastro papir s isplatama mita članovima komisije u BiH, navodno s potpisom predstavnika ukrajinske tvrtke Ukrspec-export Ivice Josipovića, a na iznos od 161 tisuće dolara. Malić je ustvrdio i da ovo nije prvi slučaj s tom ukrajinskom tvrtkom u kojoj je prekucala brojeve šasije aviona. Jutarnji