3D timelapse: Kako se kroz stoljeća razvijao Pariz

Pariz: 500 ulica se pretvara u pješačke zone

Pariška rijeka Seina, u kojoj je zbog zagađenja plivanje bilo zabranjeno više od stoljeća, danas je dovoljno čista da se u njoj održi plivački dio triatlonske utrke i plivački maraton. Pariz je potrošio 1,4 milijarde eura, postavljajući golemu podzemnu cisternu za pohranjivanje otpadnih voda kako one ne bi otjecale u Seinu. Umjesto da borave u apartmanima, sportaši borave u Olimpijskom selu koje je izgrađeno tako da će nakon završetka Igara i Paraolimpijade, svi stanovi biti prenamijenjeni u stambene prostore za stanovništvo ili uredske prostore. Apartmani koriste geotermalno hlađenje umjesto klima-uređaja, ovaj sustav uzima vodu hlađenu na četiri stupnja Celzijusa iz bunara dubokih do 70 metara u obližnjem geotermalnom postrojenju… Hrana za sportaše bit će od lokalnih proizvođača, a u Parizu je za sve te silne posjetitelje organiziran javni prijevoz s niskom razinom ugljika – biciklističke staze, metro vlakovi, autobusi… Green

Pariz, kao i mnogi stari gradovi diljem svijeta, ima kombinirani kanalizacijski sustav, što znači da gradske otpadne vode i oborinske vode teku kroz iste cijevi. Tijekom jakih ili dugotrajnih kiša, kapacitet cijevi je premalen pa otpadne vode ulaze u rijeku umjesto spremik za njihovu obradu. Francuska ministrica sporta okupala se prošli vikend u Seini kako bi pokazala da je rijeka sigurna za triatlon i maraton koji bi se ondje trebali održati tijekom nadolazećih Olimpijskih igara. Iako su ranija testiranja pokazala da je Seina čista, posljednji tjedni donijeli su lošije brojke pa se pojavila zabrinutost da će se plivački maraton i plivački dio triatlona morati premjestiti na drugu lokaciju. Green

Amélie Oudéa-Castera plonge dans la Seine, à 13 jours des Jeux olympiques pic.twitter.com/5dfyOoVvf1

— BFMTV (@BFMTV) July 13, 2024

Arhitekt Gustave Eiffel je odredio da se spomenik obnavlja i boji svakih sedam godina. No posljednji krug obnove dovršen je prije 14 godina. Radovi su započeli 2019., ali su odgođeni zbog pandemije te je do danas prefarbano samo 30% tornja. Sindikat radnika tvrdi da je hrđa na tornju toliko uzela maha da je dovela u pitanje njegov opstanak, a za sve krive loše upravljanje spomenikom. Također osuđuju i stanje infrastrukture, zbog kojeg turisti s kartama čekaju u redu i po tri sata. Zbog cijele situacije u veljači su radnici bili u štrajku šest dana tijekom kojih je toranj bio zatvoren, i to već po drugi put od 27. prosinca. Tvrtka koja upravlja tornjem je u vrijeme pandemije završila s ogromnim gubicima, koje misle dijelom pokriti poskupljivanjem ulaznica. No, sindikati su skeptični da će takav kratkoročan model bilo što spasiti. Jutarnji

Plivanje u Seini službeno je zabranjeno 1923. godine zbog loše kvalitete vode, ali se i dalje prakticiralo do ranih 1960-ih. Projekt je poticaj Olimpijskim igrama koje će se održati u Parizu 2024. godine. Neka od plivačkih natjecanja održat će se u Seini. U tijeku su opsežni napori za poboljšanje kvalitete vode. Grad kaže da je već uložio do 1,4 milijarde eura kako bi Seinu učinio čišćom za šire područje Pariza. (Tportal)

Prosječne cijene najma stana u glavnom gradu Francuske ovise o lokaciji i veličini stana, a garsonijera se može pronaći po cijeni od 1000 do 2400 eura. No indijski student Vikram živi u Parizu u mikrostanu od devet kvadrata. Soba je dostatna za krevet, štednjak sa sudoperom i malim hladnjakom, ormar, radni stol, a stala je i mala tuš-kabina. WC nije stao unutra, smješten je u hodniku izvan “stana” te ga mladi Indijac dijeli s još jednim susjedom. Najbolji dio je pogled iz kreveta, kroz veliki francuski prozor, na grad i Eiffelov toranj. Slobodna

U svojoj posljednjoj knjizi-eseju iz 2003. “Regarding the Pain of Others (Što se tiče bola drugih)” Susan Sontag postavila je pitanje: kako prenijeti patnju drugih onima koji je nisu iskusili i kojima je takav užas nezamisliv? Jesmo li sposobni preko umjetnosti stvoriti odnos prema tuđoj boli i patnji? Upravo je njezin tekst, u svjetlu aktualnih događaja u Ukrajini, naveo Leoša Válku, direktora DOX centra u Parizu, da postavi izložbu o sposobnosti (su)osjećanja s ratnom patnjom drugih – kroz umjetnost. Izložene su slike, fotografije, crteži, videa i instalacije 40 umjetnika među kojima su Andreas Serrano, Christian Boltanski, Gerhard Richter, Nikita Kadan. „Suosjećanje je nešto što ovom svijetu jako treba, bez suosjećanja prestajemo biti ljudi… Mislim da možemo osjetiti i razumjeti bol drugih samo kroz vlastitu bol… Svi smo u stanju suosjećati, ali razlikujemo se po tome hoćemo li i što s tim napraviti… Mi tu emociju imamo kodiranu negdje u sebi, pitanje je što ćemo s njom napraviti… Moramo se potruditi da bol drugih prestane…“ – to su tek neke od izjava umjetnika i kustosa u povodu izložbe „Bol drugih“. Peščanik

Prva javna žičara u glavnom gradu Francuske dobila je zeleno svjetlo! Cable A linija dugačka je 4,5 km i povezivat će predgrađa na jugoistoku Pariza s četiri postaje gradske metro mreže. Gradnja se planira na području Créteil koje je posebno brdovito, a ispresijecano je autocestama i linijama brzih vlakova. Umjesto izgradnje sustava autobusa ili metroa, koji je skup i kompliciran, žičara je jeftinije i jednostavnije rješenje za brz i siguran prijevoz putnika. Ovo je je tek jedna od planiranih pet sustava žičara u predgrađu Pariza. Gradske vlasti nadaju se da će ovim novim načinom transporta potaknuti građane da automobile zamijene upravo novom žičarom. Green

Stanovnici najšarenije pariške ulice Crémieux žele zabraniti fotografiranje u svojoj ulici jer im smetaju i živciraju ih ljudi koji masovno dolaze onamo fotografirati se za objavu na društvenim mrežama. Ulica je postala popularna jer obiluje različitim bojama – na Instagramu hešteg s imenom njihove ulice broji na tisuće objava, pa reperi ondje snimaju spotove, djeveruše svadbene videe, razni influenceri slikaju se jer žele skupiti lajkove itd. Stanovnici bi ulicu zatvorili barem tijekom večeri i vikendom.