Sudionici filma svjedoče o svom uvjerenju da je velika većina branitelja u rat krenula kako bi obranila svoje obitelji, gradove i zemlju. U filmu iznose svjedočanstva o razlozima odlaska u obranu, borbi za slobodnu i demokratsku Hrvatsku te kako se osjećaju 30 godina nakon završetka rata. Poručuju da su manipulacije koje Domovinski rat pokušavaju prikazati kao nastavak ideologije NDH duboko pogrešne i da vrijeđaju sve veterane koji su čista srca stali u obranu Hrvatske. Index, Telegram

Tjedni uoči obljetnice Dana sjećanja na žrtvu Vukovara (i Škabrnje) sve su se više pretvarali u političko nadmetanje, uz eskalaciju ekstremno desničarskih narativa koji nisu bili dio izvorne vukovarske obrane. Rehabilitacija ustaške simbolike, pritisci na srpske kulturne manifestacije i ulične akcije navijačkih skupina stvaraju atmosferu straha. Vukovarci upozoravaju da grad postaje talac političkih obračuna „iz uvoza“, dok pijetet pada u drugi plan. Neki branitelji i lokalni akteri otvoreno kritiziraju manipulaciju tragedijom, a dio građana i organizacija uvodi „studeni šutnje“ kako bi izbjegli pritiske i prijetnje. DW

U razgovoru s Ivanom Šojat i Robertom Međurečanom otvara se pitanje porasta društvenih tenzija i gubitka zajedničkih ideala. Šojat upozorava na dehumanizaciju i materijalizam koji nas otuđuju, te ističe kako je rat u Slavoniji bio borba za goli opstanak, bez romantičnih ideala. Međurečan govori o iskustvu rata, povratku u civilni život i pisanju kao terapiji. Oboje naglašavaju važnost razumijevanja, obrazovanja i stvarnog domoljublja koje se očituje u brizi za zajednicu, a ne u ideološkim etiketama. HRT

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja slavi zasluge vojske i policije u Oluji, ali i otkriva tridesetogodišnje povlastice koje su veterane udaljile od ostatka društva. Masovna umirovljenja, materijalne beneficije i politički utjecaj pretvorili su ih u klijentelističku bazu HDZ-a, uz istodobnu marginalizaciju. Braniteljske udruge često se upliću u politiku i kulturu, a kritičari poput Pavla Kalinića i Nebojše Blanuše smatraju da su manipulirani i nesamostalni. Zahvalnost se, čini se, mjeri mirovinom – i glasom na izborima. DW

Zapitajmo se ipak koji su to ljudi koji se nisu javili vlastima da su bili branitelji ni 1996., ni 1997., ni 2003., ni 2005. godine. Gdje su bili dosad da bi se probudili tri desetljeća poslije svega i zavapili da su oštećeni? I kako bi ikome osim Tomi Medvedu mogli objasniti odakle taj procjep u samospoznaji za vrijeme kojega su im i djeca već napunila barem 30 godina? Ako ćemo se igrati sa stvarima koje inače ne bi smjele biti za igranje, možemo samo nagađati da su ti novi branitelji valjda odmah poslije rata skinuli uniformu i odselili se na vrh Dinare ili su emigrirali u Maine da love jastoge da bi se tek sada vratili u Hrvatsku i saznali za Zakon o braniteljima – piše Sanja Modrić. Telegram…

Među raznim, najblaže rečeno, diskutabilnim novitetima koje Plenkovićeva Vlada misli implementirati sadržane su i neke koje nedvojbeno predstavljaju intervencije u ravnopravnost poduzetništva i tržišta rada. Pa će, primjerice, u budućnosti hrvatski državljani sa statusom branitelja moći ostvarivati pravo za naknadu za nezaposlene čak i ako imaju registrirano trgovačko društvo, obrt ili mirovinu (bez obzira na njezinu visinu). A proširena će biti i već poprilična prava na prednost pri zapošljavanju djece hrvatskih branitelja. Obje te zakonske novele trebale bi biti predmet diskusija unutar vladajuće koalicije, naravno, kada bi deklarirane ideološke pozicije stranaka koje ju čine bile vjerodostojne – piše Marko Biočina.

Najnovijim prijedlogom Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji dobit ćemo nove branitelje, nove ratne vojne invalide, novi stanovi će pronaći nove vlasnike, baš kao što će i mnoge braniteljske mirovine pronaći nove primatelje… Ovaj tip svodništva naknadno stvara svijet branitelja koji trebaju postati branitelji onih koji su ih stvorili, a to su, razumije se, besramni političari. Takvi političari postaju božanstva u svijetu naknadno stvorenih branitelja – Marko Vučetić u Autografu.

Muž aktualne predsjednice Jakov Kitarović za vrijeme rata je većinom studirao – elektrotehniku na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, te nautiku na Pomorskom fakultetu u Rijeci (bravo Kitaroviću!). Ta dva studija završio je do 1996. godine, kada se vjenčao s Kolindom Grabar, a jedno kratko vrijeme radio je u Vojnom učilištu na Črnomercu pa je, objašnjava Ministarstvo branitelja, kao djelatnik MORH-a ostvario status hrvatskog branitelja i to kao pripadnik neborbenog sektora sukladno tada važećim propisima. Kitarović nije koristio niti jedno pravo koje proizlazi iz Zakona o hrvatskim braniteljima, dosad barem. Cijela ova priča krenula je kad je njegova supruga rekla “mom suprugu je ponuđen status branitelja”, a da to nije nigdje prijavila. Index…

“Hrvatska je u posljednjih nekoliko mjeseci dobila gotovo tisuću i sto novih branitelja. Sasvim precizno, 1097. Dvadeset pet godina nakon završetka rata njihov broj još polako, ali neumitno raste. Pedesetogodišnjaci i šezdesetogodišnjaci, ljudi pred penzijom, za koje ni njihovi najbliži možda nisu znali da su jednom u mladosti nesebično ginuli za voljenu domovinu, dandanas bojažljivo izlaze iz ormara u kojemu su se skrivali zbog društvenog pritiska, straha od osude, zbog zebnje da će im se smijati ljudi. Znate i sami kakvo je strašno vrijeme bilo. Morao si tajiti da si branio Vukovar” – Ante Tomić, Jutarnji.

1996. tadašnja je vlada donijela Program zapošljavanja razvojačenih pripadnika Hrvatske vojske, na temelju kojeg je HBOR odobravao kredite na otplatu od pet do osam godina, uz jednu do tri godine počeka, uz kamatnu stopu od tri posto do osam posto godišnje. Po tom programu ukupno je odobreno 3.655 kredita, u ukupnom iznosu od 319 milijuna kuna. Dosad je otpisano 2.114 ovih kredita u iznosu od 240 milijuna kuna. Čestitke i pohvale onim 2% koji su posudili novac i vratili ga, koliko god ih netko možda nazivao naivčinama.  Jutarnji…