Ta Mikina potreba da se ide najbrže, da se leti kroz život, isijavala je iz njega u svakom trenutku, ne samo u poeziji, prozi ili slikarstvu. Tjerao nas je da odrastemo sada, da ne nasjedamo na priče kako smo još mali… Jedna od takvih Mikinih poruka je i zbirka “Živjeli prekosutra”, u kojoj se on svojoj djeci, djeci svojih prijatelja, rodbine i susjeda obraća kao ličnostima. Istoimena pjesma nastala je u Mostaru, 30. srpnja 1973., u restoranu hotela u kojem su moj otac i on često odsjedali. Mišo Marić mi je opisao scenu tog jutra, kada je zatekao Miku u praznom vrtu kako piše: „Za nekoliko sati u vrtu hotela ‘Mostar’ napisao je zbirku ‘Živjeli prekosutra’. Prvi sam čuo pjesme među kojima je i ‘Neretva’. Odmah sam ju dao Slišku i stavili smo je na repertoar Mostarskih kiša. Uz Zupčeve ‘Kiše’, ‘Neretva’ je jedna od najljepših pjesama o Mostaru.” Tačno