Subota navečer u Boćarskom domu. Gužva na ulazu, više manje rasprodana priča, publika standardno – svih generacija. Sat i 45 minuta trajao je nastup, uz predah pred bis, bez slabih trenutaka. Otvorili su s “Rođen za suze”, a Bare je od prve sekunde u pokretu, zaigran, komunikativan, spreman na zajebanciju. Iskusan, provjereni bend s njim je radio ono što radi godinama – precizno, čvrsto, bez greške – rutinski posao… Muzika, Jutarnji, Ravno do dna

Poluamfiteatarski prostor ispred pozornice netom prije koncerta bio je praktički potpuno prazan jer je većina ljudi sinoć došla “pogledati onu nadrobljenu budaletinu i videti na kaj on to liči”, a ne na koncert, pa se šačicu mlađahnih i malo starijih fanova i ljudi za koje se vidi da razumiju koncertne uzuse, a koji su se pozicionirali ispred stejdža, moglo nabrojati na prste jedne ruke. Ostali su se povukli pedesetak metara nazad, na sigurnu udaljenost linije štandova od kojih je jedan prije i za vrijeme koncerta sporadično i bez nekog pravog razloga, bljuvao i nekakve nefantastične vatre. Kad se izvođač nađe u kontekstu kojem niti najmanje ne pripada, to može biti izrazito oslobađajuće i motivirajuće. Bare je bio izrazito energičan, humorističan, zanimljiv i neobično nemiran, pa je čak gotovo u potpunosti zaboravio na svoj stolac koji je postao sastavni dio njegovih koncerata unazad nekoliko godina i umjesto toga suvereno fizički i psihički vladao cijelom pozornicom. Bilo je i incidenata, kažu na Ravno do dna.

Četvrtak i petak u Boogaloo-u bio je rezerviran za velike slavljeničke svirke velikog Bareta i njegovih Majki. Vinkovački rocker je u pratnji provjereno dobrih glazbenika okupljenu publiku proveo kroz svoju četrdeset godina dugu karijeru. Muzika, Ravno do dna, Index, Jutarnji, Forum

Bare će s Majkama, kroz dva live koncerta, danas i sutra obilježiti četrdeset godina karijere u zagrebačkom klubu Boogaloo. Miljenik domaće rock scene, koji svojim životom, pričom, stavovima i više od svega stvaralaštvom, zauzima veliko mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni, na zagrebačkim će koncertima izvoditi hitove poput „A ti još plačeš“, „Budi ponosan“, „Baretov blues“, „Ja sam budućnost“, „Mene ne zanima“, „Vrijeme je da se krene“, „Teške boje“ i još mnoge druge. Svi su upoznati s njegovim teškim životnim putom, tragedije koje su obilježile njegovo odrastanje i zreliju dob, mnogima su pak, izvor svijetla i utjehe. Večeras i sutra od 20 sati. Ima i temu na Forumu… Evo kako je izgledalo na velikom koncertu u Domu sportova prije dvije godine. Monitor

Na bini su bili Goran Bare i Majke i nastupali više od dva sata u formaciji, ‘scenariju’ i sa set listom s kakvima nastupaju, može se reći, bilo gdje. Dodatnom investicijom mogu se smatrati led ekrani, barski stolac za Bareta i tepih ispod njega. Sve drugo odradila je glazba, ili možda bolje reći: pjesme. Pa i u smislu gledanja na kulturu spektakla, Bare i Majke su ušli u onaj najviši dom, a to je da su same pjesme spektakl i Baretova pojavnost ti po koje je publika došla sinoć u najvećem broju. Bio je to karizmatik koji je svojim osjetom vodio publiku gdje je želio i to u savršenoj usklađenosti s bendom. S takvim Baretom na čelu, oni su isto isporučili vruću žeravicu od rock svirke. Arena je bila, što bi se reklo, popunjena zvukom, a Domaćinovićeva gitarska sola su parala zrak. Nije postojao niti jedan trenutak za sumnju tijekom večeri da se koncert s bendom i frontmenom takve magnitude upravo trebao održati u najvećem zagrebačkom zatvorenom prostoru. Ravno do dna

Proslavljeni hrvatski rocker Goran Bare i grupa Majke održali su koncert za pamćenje u Areni Zagreb, nakon što je njihov koncert u Ciboni otkazan zbog tehničkih razloga. Najveći je to koncert na aktualnoj turneji vinkovačkog pjevača i njegovog benda. Jutarnji

„Razdor“ je opasna i mračna ploča. Ona koja vas gurne duboko ispod površine, tamo zadrži, ali nakon nje izađete okupani nekom novom snagom za dalje, jer, eto, čujete neki glas kojem je gore nego vama. Glas koji krvari od dosade već na samom početku dok osjećate da vam moćni riff reže utrobu kako bi i tamo usadio taj impuls „momka iz proklete kuće“ (a tko se usred rata ne osjeća momkom iz proklete kuće, taj ima sasvim drugu vrstu problema u shvaćanja realnosti). Za tog „momka“ je životno sranje započelo još ’89-te i on se dobro osjeća samo kad je daleko od kuće i kad se ničega ne sjeća. Iskazano kroz naslove pjesama; „Krvarim od dosade“, „’89“ i „Dobro se osjećam“ predobar je niz za istjerati demone iz sebe, a ploča je tek krenula. Ravno do dna

Očevi koji imaju kćeri žive dulje za 47 tjedana, dok majke žive kraće za 95

Nakon prvog dijela, Ravno do dna donosi nastavak biografskih članaka o Majkama: Osim medijskog proboja, 1989. godina bila je i kreativno važna za bend. Duspara kaže kako je tada “počeo kreativni boom Majki. Ne znam ni sam kako, ali pjesme su curile kao lude, imali smo dobro posloženu energiju, tada nam se otvorilo sve i krenuli smo. Sve se to upakirano u novu aranžmansku dimenziju. Počeli smo se ozbiljno pripremati za snimanje prvog albuma i pjesme su izlazile na vidjelo u pravom svjetlu. Donekle je stvar je u odrastanju. I Duspara se nadovezuje na dane pripremanja i snimanja albuma: “Sa sve više koncerata mijenjao se i bend, cijeloj je ekipi odgovarao tvrđi, sporiji i moćniji zvuk. ”

Sva (neočekivana) fama i oduševljenje bendom koju je iniciralo objavljivanje ranih snimaka došla je tek kasnije dok fascinacija “nultim” albumom Majki traje i danas, posebno imajući u vidu njegovo nedavno objavljivanje na vinilnom formatu. Ono što je bilo doista najvažnije u tom trenutku – Majke i njihove pjesme bile su spašene od zaborava, što je bila sudbina brojnih jugoslavenskih sastava koji su djelovali iz sredina mimo diskografskih i koncertnih centara, što god da se desi sa bendom u budućnosti. Budućnosti, koja je u slučaju Majki oduvijek bila neizvjesna. Iako su neko vrijeme pričali o razlazu, pogotovo nakon što je jedan od članova benda tragično poginuo, nastavili su svirati, što se pokazalo ispravnom odlukom. Ravno do dna donosi seriju članaka o Majkama.