Ovih sedam pjesama predstavljale su labuđi pjev prve i najbolje postave grupe, kao i svojevrsni oproštaj od post-punka jer su se njihov zvuk i aranžmani narednih godina i desetljeća sve više približavali tamnijim sferama metala. Ostatak, istini za volju, dosta skromne diskografije kvalitetom nije previše zaostajao za prvijencem, pri čemu su uvijek ostali beskompromisni, pjevajući i urlajući o svemu onome od čega većina nas okreće glavu u očajničkoj nadi da će nestati. Vedran Harča o ikonskom riječkom bendu, za Ravno do dna

Na današnji dan 1975. godine, u dvorani Umjetničke škole Svetog Martina u Londonu, Sex Pistolsi su održali svoj prvi koncert. Pred dvadesetak zatečenih posjetitelja odsvirali su tri obrade, izazvali nered i praktički uništili pozornicu. Taj kratki, kaotični nastup pokrenuo je punk revoluciju koja je promijenila glazbu i kulturu. Iako su tada djelovali poput skupine amatera s ukradenim gitarama, njihova energija, prkos i nihilizam ubrzo su postali globalni simbol otpora i „uradi sam“ duha sedamdesetih. Vanja Majetić za tportal

Hiljson Mandela za VIDA art: Je li trap novi punk?

Paraf: Punk je stav prema životu, a ne samo glazba i irokeza

Na današnji dan, 27. svibnja 1977., objavljen je singl Sex Pistolsa “God Save The Queen” kao svojevrsna točka na “i” godinu ranijeg začetog projekta znanog kao “The Anarchy Tour”. Točnije: prve engleske turneja Sex Pistolsa i drugova: The Clash, Damned, Buzzcocks te Johnny Thunder & The Heartbreakers. Turneja koja je diljem Otoka prenijela punkersko evanđelje i bila – kako se do danas kunu svjedoci – užasavajuća, kaotična i zacijelo najgore odsvirana u povijesti britanskog rokijanja uživo… “Anarchy Tour” koja je krenula u samo praskozorje velike punkerske revolucije, dakle na isteku 1976., možda i ne bi cimnula toliko kontroverzne medijske pažnje uz demonizaciju tabloida i “ozbiljnih” novina (čega je izravan rezultat bio niz zabrana nastupa Pistolsa) da joj nije prethodio skandal s nastupom Sex Pistolsa u gledanom televizijskom “Today Show” programu ITV-a. Mixer

In memoriam: Tom Verlaine (1949. – 2023.) – egomanijak koji je punk lansirao daleko u svemir

Neće biti teško zapamtiti naziv albuma zujave ose s 11 ‘Z’ jer toliko ima pjesama na ovome, tja, tek trećem albumu benda Zokija Piberčnika, nekadašnjeg basiste Overflow i njegove kombinirane varaždinsko-koprivničke-zagrebačke postave. Svijet je otišao lukavom, lijepom i privlačnom Đavolu na ispovjed: Bog je novac i prestiž, a svatko mu zna karakter i zadovoljstva. Nisam pripadnik pop-punka, da budemo jasni, izvornog punka da, odgojio me i usmjerio, ali ovakav poetski sadržaj unatoč relativno solidne autorske svirke u kojoj nema zamjerke, fine produkcije i svih superlativa na račun iskustva Overflow, jednostavno nije punk s potpunom brutalnošću i sirovim, neophodnim izbojcima. Umiven je i ušminkan poput agresivnije varijante Avril Lavigne, a to pali, ide i komercijalno je jako uspješno. Terapija

Uoči novog koncerta u Zagrebu, Godfathersi su objavili već drugi dobar album zaredom, što predstavlja veliku vijest iz nekoliko razloga. Kao prvo, nema previše bendova iz njihovog vremena čija se aktualna izdanja uopće mogu uspoređivati s onima iz najboljih dana, posebno kada u svojoj postavi imaju tek jednog originalnog člana. Uz to, „Alpha Beta Gamma Delta“ frontmen Peter Coyne snimio je s potpuno novim glazbenicima, i to nakon što je prethodne ‘kumove’ otpustio postom na Facebooku. Odjeveni kao mafijaši, odnosno likovi iz filma po kojem su se nazvali, Coyne i ekipa naslanjali su se na slavnu rock tradiciju koja se protezala sve od The Who i Stonesa pa do Sex Pistolsa i The Clash, a kada je takav izričaj u danima britpopa ponovno postao kul, u kreativnom su smislu već bili na ‘putu prema dolje’. Danas je, pak, možda i najgore vrijeme za takve rock sastave, što djelomično objašnjava i zašto su posljednje albume objavili samostalno. Ravno do dna

Kako je jedan mali grad postao središte punk i rock kulture

Ma koliko ga puta pokapali, punk ne samo da odbija umrijeti, već svako malo izbaci neki novi bend koji raspameti i publiku i kritiku. Posljednji takav bend je australska četvorka Amyl and The Sniffers koja se na glazbenu scenu 2019. obrušila silinom tornada, ponajprije zahvaljujući Amy Taylor, suludo nabrušenoj i uvjerljivoj frontwoman koja na pozornici djeluje poput nuklearnog reaktora koji je otkazao poslušnost pa čistu energiju izbacuje svuda oko sebe. Ravnododna…