Rad o fosfatima u ledenom oceanu Saturnova satelita Enkelada zavrijedio da se objavi u tako uglednom znanstvenom časopisu kao što je Nature. Kako pokazuje analiza 107 čestica leda što ju je napravila sonda Cassini, tekuća voda što se krije ispod debele ledene kore Saturnova satelita daleko je od toga da bi sastavom bila nalik na snježnicu. Usporedimo li pak vodu iz Enkeladovog oceana s vodom iz onog zemaljskog, vidjet ćemo da je koncentracija soli u njemu ipak manja, ali zato je koncentracija fosfata najmanje stotinu puta veća. Kako su tamo dosjpeli? Otapanjem fosfatnih minerala. Zašto je to važno? Gdje je fosfor, tu je i život (zapravo obratno, jer bez fosfora nema nukleinskih kiselina, prijenosa energije… objašnjava Nenad Raos za Bug.

Fosfor, kao element otkriven 1669. godine, nastaje od mokraće, točnije od mokraćnog taloga. Možda u fosforu leži tajna grčke vatre, samozapaljive tekućine koju je u sedmom stoljeću izumio Grk Kalinikos i njome dvaput spalio arapsko brodovlje pred Konstanipolom. Ironija povijesti je i da se danas fosfor ne dobiva iz nečega „što je od čovječjeg tijela“, mokraće ili kostiju, nego iz minerala apatita, koji je po kemijskom sastavu kalcijev fosfat s nešto fluoridnih, hidroksidnih i kloridnih iona. Godišnje se u svijetu proizvede 30 milijuna tona fosfora i za tu se svrhu iskopa i preradi 223 milijuna tona fosforne rude. Iako bez fosfora nema života, iako svatko od nas ima u svoj tijelu oko kilogram fosfora, rudna nalazišta fosfata vrlo su rijetka. Gotovo sav fosfor dolazi iz dvije države, Kine i Maroka, s time da u Maroku leži 70 % svjetskih rezervi. 85 % dobivenog fosfora koristi se za proizvodnju umjetnih gnojiva, a 10 % za ishranu stoke. Nenad Raos za Bug.

Koristeći podatke prikupljene sondama koje su pratile kometu 67P / Churyumov – Gerasimenko, astronomi su otkrili kako je fosfor, važan element prisutan u našem DNK i staničnim membranama, stigao od područja svemira u kojem nastaju zvijezde do kometa, koji su ga donijeli na Zemlju. T-portal…